Najviši par u Hrvata
Tomislav Gabrić mladi je i perspektivni hrvatski košarkaš koji trenutno igra za Cibonu. Ono što ga čini još zanimljivijim je činjenica da njegova djevojka, Ana-Marija Begić nije ništa manje uspješnija od njega na istom tom području košarke. Ovoga puta donosimo zanimljive detalje iz njihovog sportskog, ali i privatnog života.
Prije svega idemo se osvrnuti malo na ovaj službeni dio intervjua, dakako, sport je ipak najvažniji dio ovog našeg razgovora.
1. Tomislave, kako je trenutno biti igrač Cibone, s obzirom na naslov prvaka ABA lige?
Velika je privilegija biti igrač Cibone, ne samo sada s peharom kojeg imaju pobjednici, već i općenito. Cibona je najveći hrvatski klub, klub sa velikom poviješću, i meni je osobno velika čast biti dio Cibonine momčadi. A osvajanje ABA lige samo je u meni stvorilo još veću čast i ponos. Sretan sam jer mi je ovo možda jedan od najvećih uspjeha u dosadašnjoj karijeri, unatoč reprezentaciji i reprezentativnim medaljama.
2. Dakle, igrao si za reprezentaciju prije, igraš i sada?
Da, igram za reprezentaciju. Ovo ljeto slijedi U-20 prventsvo u Grčkoj, nadam se da ću biti u prvih 12 i da ću i ove godine pokazati sve ono što sam pokazivao i dosad s nastupima za reprezentaciju. Bilo bi lijepo kad bi i ovo ljeto moj rad urodio plodom, u obliku medalje.
3. Više nastupa brojiš s reprezentacijom, nego s Cibonom, ako se ne varam?
Da, trenutno je tako. Pa mi je automatski draže i igrati za repku, jer po meni je igrati za našu reprezentaciju vrh svega. Kada si u prvih 12 svoje zemlje, samim time je to velika čast.
4. Evo jedno teoretsko pitanje. Reci mi, kad bi bio u poziciji zaigrati za NBA, i osvojiti možda i NBA prsten, bi li ti to bilo draže od zlatne medalje s repkom?
Zlato s reprezentacijom, sigurno. To je to hrvatsko srce. Zlatna medalja sa seniorskom reprezentacijom ne može se mjeriti ni s jednim individualnim uspjehom.
5. Kažu neki natpisi novinski da posjeduješ nešto posebno, a to je veliko srce? Ali ne samo u metafori, već i doslovno.
Volim kad mi kažu da sam srčan. Svjestan sam toga, s tim sam se rodio, takav sam. Dajem 100 posto sebe u svemu, pogotovo u sportu.
6. Naglasio si da ti je privilegija biti u Ciboni. Reci mi, ima li ikakvih nedostataka, nečega čime možda nisi zadvoljan?
Pa recimo, ove godine slabo igram. To me najviše tišti, ali me ne spriječava da i dalje pošteno radim, treniram i trudim se. Dajem sve od sebe i nadam se da ću dobiti priliku, odnosno prvo je zaslužiti, pa potom i pokazati sve što znam. Iako sam jako slabo igrao ove sezone, ne opterećujem se puno time, mlad sam, radim dalje i čekam svoje vrijeme, i bolje sutra.
7. Jesi li zadovoljan životom u Zagrebu, s obzirom na to da si dosad živio u Drnišu i Šibeniku?
Pa došao sam iz malog grada, u početku se nisam baš snašao, sve mi je bilo preveliko. Sad sam se navikao, i super mi je u Zagrebu. Zapravo mogu reći da mi je Zagreb i najdraži grad u Hrvatskoj.
8. U svemu tome zasigurno ti je pomogla i tvoja djevojka Ana-Marija?
Pa, naravno, ona je tu od svog djetinjstva. Da mi nije nje, bilo bi mi teže. S njom mi je sve općenito puno lakše.
9. S nama je i Ana-Marija Begić, djevojka koja je s Medveščakom uspjela izboriti prvi naslov prvaka u povijesti kluba. Reci mi jesi se nadala tome, i kako se osjećaš?
Nismo se puno htjeli nadati, priželjkivali jesmo, ali smo to dobro sakrivali jer nismo htjeli izgoriti u želji i da nas to spriječi do osvajanja zlata koje je prvo u povijesti našeg kluba. To je jedan veliki uspjeh za naš klub, svi su jako sretni, od predsjednika do sportskog direktora i najmlađe košarkašice u našem sastavu. Ponosni smo jer smo uspjeli pobjediti tako veliki klub sa dosta reprezentativnih, iskusnijih, kvalitetnijih i starijih igračica od nas, tako da nam je jako drago.
10. Ti si naravno igrala u finalu, i inače imaš svoju minutažu kojom si zadovoljna?
Po meni je normalno da se svaki igrač uvijek mora truditi za još više i još bolje od onoga što trenutno je. Tako je i sa mnom. Želim biti bolja iz utakmice u utakmicu jer imam taj svoj san koji želim dostići, a to se može samo radom. Ima stvar koje trebam popraviti, a ove koje su dobre samo pokušavam što više isticati.
Tomislav Gabrić: A ti si, Ana, inače velika radnica! (smijeh)
11. Uz svog dečka, i ti se možeš pohvaliti nastupima za reprezentaciju?
Da. Igrala sam za U-16 i u U-18, a sad se nadam i pozivu za uži spisak seniorske reprezentacije.
12. Recite vi meni kako vas dvoje spajate košarku s vašom vezom, odnosno vezu s košarkom?
Gabrić: Uvijek se nađe vremena između treninga i utakmica.
Begić: Odlično mi to spajamo, pogotovo zato što nas je košarka i spojila. Imamo puno razumijevanja jedno prema drugom baš zato što smo sportaši i znamo kakve su obaveze, i znamo što je umor i trening.
13. Sigurna sam da bi naši čitatelji voljeli čuti i kako ste se vas dvoje upoznali, pa ako nije neka tajna možete nam ukratko ispričati.
Prvi put smo se upoznali na U-16 pripremama, ali to je bilo samo službeno upoznavanje. Dapače, ja sam Anu uvijek gledao na neki drugačiji način, ali nikad nisam mislio da će se iz toga razviti jedna ovakva veza. Na ljeto 2012.godine smo osvojili broncu na Svjetskom prvenstvu i samim time Žganec i ja smo dobili izravan poziv za U-18, gdje sam slučajno ponovno sreo Anu i tad je naša veza počela. I traje skoro evo dvije godine. Povjerenje je ključ naše veze.
14. Kako najčešće provodite zajedničko slobodno vrijeme?
Najčešće idemo u kino i na večere. Ponekad znamo zajedno izaći van, ali rijetke su to prilike. Zadnji film koji smo pogledali bio je Spiderman, pa ga preporučamo i vama.
15. 204 cm i 189cm skupa iznosi 393 cm, što je skoro 4 metra. Čini li vas to jednim od najviših parova u Hrvatskoj?
Vjerojatno je, ali mene osobno je to najviše privuklo kod Ane. Volim visoke cure, a ona je kombinacija svega onoga što ja volim. Visina joj je jedan od glavnih aduta.
16. Ana, ideš li ti na Cibonine utakmice?
Naravno da idem, kad god imam slobodnog vremena što se tiče mojih treninga i utakmica. Navijam i živciram se, ali sve je to normalno jer sam i sama sportašica. Ali Cibonu sam oduvijek voljela, sada još više, zbog Tomislava, razumljivo.
17. Pratiš li ti Tomislave Aninu karijeru?
Pratim, ove godine sam bio na četiri njezine utakmice, vjerojatno bi bio na svakoj da nemam svoje obaveze. Ali zato rezultate pratim redovito, statistiku i njenu igru. Ma, moja cura vam nema loših utakmica. Potpora smo jedno drugom i to nam krasi vezu.
18. Haklate li zajedno?
Ovo ljeto smo imali dosta slobodnog vremena, tako da smo haklali u Vodicama, i bilo je to dosta zanimljivo. Mogu reći da mi Ana parira bez ikakvih problema, bez obzira što je tada bila ozljeđena. Sad u Zagrebu nemamo toliko slobodnog vremena, ovo malo što imamo, koristimo za odmor.
19. Kakvi su planovi za daljnju karijeru?
Tomislav- Želja mi je ostati u Ciboni, i igrati što više, pogotovo sljedeće godine Euroligi. To mi je dodatni motiv da zaslužim biti u sastavu. A što se tiče nas dvoje, vrijeme će pokazati svoje.
Ana- Ja planiram ostati u Medveščaku, jer mi je to zgodno i za faks. Studiram turistički mendadžment u Zaboku i zadovoljna sam, upisala sam taj faks prvenstveno radi toga što uz njega mogu stići i sve svoje košarkaške obaveze koje su mi na prvom mjestu. Usklađujem sve, ide mi super, riješen je prvi semestar, drugi je u procesu rješavanja. A nas dvoje idemo i živimo dan za danom, ne gledamo previše u budućnost i savršeno nam je.
Hvala vam puno na ovom razgovoru, nadam se da će ta pozitivna energija koja se osjeća između vas dvoje biti prisutna još dugo vremena.
Hvala i tebi Matea, bilo nam je jako ugodno razgovarati s tobom.