Sandra Perković: Nebo mi je granica

Nekoliko godina unatrag naša zemlja nije mogla ni slutiti da će s tolikim nestrpljenjem čekati natjecanja u bacanju diska. Javnosti tada još nije bila poznata uporna djevojka koja će protresti tlo pod nogama svojim konkurenticama i praktički pomesti sve pred sobom. Dakako, riječ je o dvadesettrogodišnjoj olimpijskoj pobjednici Sandri Perković, koja u razgovoru govori o svojim počecima, navikama i o vlastitim postignućima. Vlasnica dviju titula europske prvakinje i više puta proglašavana sportašicom godine govori kako provodi vrijeme netom prije izlaska na stadion i na što se fokusira prije bacanja.

Kada je krenula vaša ljubav prema sportu? Kako to da je odluka pala upravo na bacanje diska?

Još su me kao malu upisali u sportski vrtić. Razlog za to je što sam neprestano bila zaigrana i živahna te je moja mama taj vrtić smatrala pravim odabirom za mene. Oduvijek me je zanimao sport pa sam već u drugom razredu osnovne škole krenula u atletsku školu gdje sam isprobala sve atletske discipline. Jedna od njih je, naravno, bila i bacanje diska. A to je bila ljubav na prvi pogled.

Kako ste se, nakon prvih sportskih uspjeha, prilagodili sve većoj zainteresiranosti javnosti za vaš sportski i privatni život?

Nikada se nisam posebno prilagođavala. Naime oduvijek sam bila ovakva kakva jesam. Radila sam i u budućnosti ću raditi stvari koje želim, i to bez mnogo opterećivanja time što sam pod povećalom javnosti. Smatram da moji sportski uspjesi trebaju biti pod povećalom za razliku od mog privatnog života, s obzirom na to da sam upravo zbog sportskih uspjeha završila tu gdje trenutačno jesam.

Javnost je impresionirana onim što smo od vas i Ane Šimić imali prigodu vidjeti u Shanghaiu. Čini se da je došlo vrijeme da generacija 1990. hrvatski sport ponovno vine u visine. Što mislite o tome?

Mislim da je hrvatski sport i dosad bio visoko pozicioniran. Naravno da ga možemo dodatno osnažiti jer je jasno - na mladima svijet ostaje.

Na prvom ovogodišnjem nastupu u Dijamantnoj ligi bacili ste disk dalekih 70,52 metra, što je vaš novi osobni rekord i najbolji svjetski rezultat od 1992. godine. Očekujete li od sljedećih nastupa i više od tog nevjerojatnog rezultata?

Uvijek očekujem više, i to je ono što me tjera naprijed, težnja i trud da budem sve bolja i bolja, odnosno da neprestano napredujem u onome što radim. Za sebe uvijek volim reći kako ne volim granice i da mi je samo nebo granica.

S obzirom na vaše dosadašnje iskustvo, koga trenutačno smatrate najvećom konkurenticom?

Teško je reći, svaka je cura jednako opasna na terenu. Sve su one podjednako dobre i uvijek spremne postići značajan rezultat.

Trenutačno vam je tempo neumoljiv jer su u tijeku susreti Dijamantne lige. Traju li neprestano pripreme za sljedeći miting ili ste uhvatili ponešto vremena za predah?

Vodim se onom - nema odmora dok traje obnova. Sezona je jaka i duga, stoga ne čudi što ne nalazimo vremena za predah. Stvari stoje tako da moramo raditi žestoko i uporno želimo li bacati daleko.

Kako provodite vrijeme netom prije izlaska na stadion? Jeste li praznovjerni u smislu da imate određene rituale koje volite odraditi prije natjecanja ili neki predmet koji volite imati uz sebe?

Bez obzira na to što nisam praznovjerna, uistinu volim da je sve na svome mjestu. Pa tako i pred natjecanje, kada vrijeme provodim u svojoj sobi i pritom se fokusiram na ono što slijedi, točnije na samo natjecanje koje je preda mnom.

Gledajući natjecanja na malom ekranu, većina nas si zapravo pokušava što vjernije dočarati emocije koji se javljaju na terenu. Kako biste opisali osjećaj za ulaska na teren, a potom i u krug prije bacanja? Kakve vam misli tada najčešće prolaze glavom?

Osjećaj je nevjerojatan. Možda je dovoljno reći kako živim za taj trenutak. Ne mogu vam opisati koliko sam sretna što imam priliku i čast raditi posao koji volim.

Uglavnom se, a posebno tijekom velikih natjecanja, nalazite pred punim stadionom, kao i pred još većim očekivanjima publike i cjelokupnoga sportskog svijeta. Kako rješavate taj pritisak?

Obožavateljica sam velikih stadiona. Posebice stoga što, kada je atletika u pitanju, oni uvijek budu dupkom puni. Takva mi situacija i takvo okružje dižu adrenalin. Oni su moja publika, a ja im uvijek želim priuštiti nezaboravan show.

S obzirom na to da vas trenira i vaš partner Edis Elkasević, kako uspijevate uskladiti oba odnosa?

Kao malu su me učili da posao uvijek treba raditi s ljubavlju, stoga evo ja to upravo činim.

Kako biste se opisali? Smatrate li da se ta slika razlikuje od one koju vaša publika ima prigodu vidjeti putem medija?

Pa opisala bih se kao veselu, druželjubivu, darežljivu, pristupačnu,... Dosta o meni, ajmo sada malo o mome autu! (smijeh). Naime ja ne znam koju sliku vi dobijete iz medija, ali ja sam uvijek prirodna i jednostavno takva kakva jesam.

Kakvi su vam planovi za nastavak ove sezone?

Među najvažnijim je planovima svakako ovogodišnje europsko prvenstvo koje će se održati u Zürichu početkom kolovoza, jer nakon dvije titule europske prvakinje želim osvojiti i treću. Osim toga čeka me još šest mitinga Dijamantne lige kao i svjetski kup početkom rujna koji se ove godine održava u Maroku.