Vodila klub do osam državnih naslova, sada cilja na europski trofej

Mažoretkinje su nastale u 18. stoljeću u Francuskoj kao zamjena za dirigenta u vojnoj paradi. Svojim su štapovima usmjeravale kretanje orkestra kako bi se odlazak na bojište činio manje stresnim. S vremenom se ples mažoretkinja razvijao i preoblikovao u ono kako danas izgleda, ples uz glazbu, odabrane ritmove i korake. Udruga Ivanićke mažoretkinje osnovana je 1994. godine u Ivanić-Gradu. Osnovao ju je današnji predsjednik Božidar Balenović, a zasad ih trenira samo jedna trenerica, Sarah Patrizia Tovernić.

Uspješna ste trenerica mažoretkinja u Ivanić-Gradu, ali prije ste se i bavili ovim sportom. Kako je odabir ‘pao’ baš na ovaj ples?

Počela sam još kao djevojčica s deset godina. Od malena sam voljela plesati, a Ivanićke mažoretkinje tada su bile nova udruga koja je već u samom početku bila uspješna i mnogobrojna, pa mi se nije bilo teško odlučiti za tu vrstu plesa koja je zaista zanimljiva s obzirom na to da je prati i tehnika vrtnje štapa.

Ostvarivali ste odlične rezultate, kako ste odlučile da je trenerski poziv vaš sljedeći potez?

To je zapravo bio logičan slijed. Zavoljela sam mažoret-ples u kojem sam se isticala u pojedinačnim koreografijama sola i dueta. Na razini države 2000. je osnovan Hrvatski twirling savez i tada je osnovan i naš Twirling klub Ivanić. Twirling je bio još veći izazov za mene jer osim tehnike baratanja štapom tu se uvode i pojedini elementi gimnastike. Već sam tada znala da bih jednoga dana voljela biti trenerica, ali tek kad završim natjecateljsku karijeru.

Vaša se uspješnost nastavila i u ulozi trenerice. Kojim se rezultatima najviše ponosite?

Teško ih je sve nabrojiti. Od 2005. godine, kada sam preuzela trenersku ulogu, brojimo osam zlatnih i tri srebrne medalje na državnim prvenstvima u twirlingu. Posebno se ističemo u kategoriji ‘pomponi’ koja je jedna od najpopularnijih i najatraktivnijih kategorija u twirlingu. Idući nam je cilj medalja s europskog natjecanja.

U ovom sportu cijelu godinu radite koreografije s kojima se natječete na Državnom prvenstvu. Kako ih smišljate i što vam pomaže u tome?

Prvo što mi je potrebno jest tema na koju ću napraviti koreografiju. Nakon toga treba pronaći odgovarajuću glazbu i napraviti kompilaciju, a da odgovara svim kriterijima. Uvod mora biti reprezentativan, zatim koreografija mora sadržavati brže i sporije dijelove kako bismo pokazale ples u raznim ritmovima. I na kraju, najteži je dio sama izrada koreografije. Naučiti djevojke plesne korake, figure i postići ujednačenost i lakoću izvođenja. Vječna su mi inspiracija te iste djevojke koje treniraju godinama i rastu uz ovaj sport, kao i glazba koja nas samo vodi da opet napravimo nešto novo.

Natjecanja su vam također omogućila da posjetite i brojna predivna mjesta...

Zahvaljujući mažoretkinjama i twirlingu proputovala sam cijelu Hrvatsku jer se svake godine državno prvenstvo održava u drugom gradu. Ali isto tako smo vidjele i lijep dio Europe - Španjolsku, Nizozemsku, Italiju, Švicarsku, Belgiju, Češku...

Koliku potporu imate od grada i od drugih sponzora te kako se financirate?

U principu, kao i drugi sportski klubovi i udruge dobivamo redovna sredstva iz proračuna s kojima, nažalost, ne uspijevamo pokriti sve potrebe kluba. Velik nam izdatak odnose oprema, kostimi i rekviziti koji moraju biti svake godine novi s obzirom na temu koju odaberemo. A uz to nam je potrebno otputovati do mjesta gdje se održava državno prvenstvo te platiti smještaj, kotizacije, članarine. Ponekad uspijemo dobiti sponzorstvo lokalnih poduzeća, ali u današnje se vrijeme i to sve rjeđe nalazi.

Bile ste državne prvakinje sedam godina za redom i gotovo ste uvijek na postolju. Koliko se to cijeni i koliko je uopće cijenjen ovaj sport kod nas i vani?

Da, ove smo godine osvojile srebro u velikoj konkurenciji. S obzirom da je to još relativno ‘mlad’ sport, tek ga je prošle godine prihvatio Olimpijski odbor, ne uživa potpunu pažnju i podršku. Vani je to mnogo naprednije, ali oni djeluju dulje od nas u Hrvatskoj, pa se nadam da ćemo i mi za koju godinu podići ovaj sport na višu razinu.

Nedavno ste otvorile stranicu na Facebooku Twirling klub Ivanić. Pomaže li vam to u promoviranju?

Naravno, svako promoviranje se uvijek isplati. Nemaju svi mogućnosti vidjeti nas dok nastupamo, pa se objava fotografija i filmića uvijek pokaže kao pozitivna.

Koliko je teško baviti se ovim sportom s obzirom na ostale obaveze?

Osobno mi nije teško, volim to što radim i za to uvijek nađem vremena. Mislim da je to ‘ključ’ svega što radimo u životu.

Da možete, što biste promijenili u klubu?

Mnogo bi se toga moglo promijeniti ako težimo boljem. Sigurno je na prvom mjestu prostor u kojem treniramo. Nemamo dovoljno prostora i termina za vježbanje.

Prema vašem mišljenju, kakva je budućnost mažoretkinja u Ivanić-Gradu?

Sigurno dobra, dokle god ima dovoljno mladih djevojaka i djevojčica koje vole ples. A toga uvijek bude... Ostale teškoće uvijek nekako svladamo.

Koje ćete trenutke najviše pamtiti kao trenerica?

Proglašenje pobjednika za svih naših osam zlatnih medalja.

I za kraj, poznato je da svi imaju neki mali ritual koji naprave prije samog nastupa, imate li ga i vi?

Kao treneru, moja je uloga i da motiviram svoj tim. Tako prije izlaska na parket volim svoje djevojke podsjetiti na sav trud uložen u to natjecanje. Imamo samo tri minute da pokažemo što smo radile cijele godine, i to je veliko uzbuđenje.