Mladi feniks Global

Tek nas nešto više od dvije godine dijeli od gašenja Vjesnika. A čini se kao da je bilo jučer. Time je hrvatsko medijsko tržište lišeno jedine ozbiljne novine.

Krajem iste godine, počeli su svanjivati jumbo plakati po čitavom gradu. Stižu nove dnevne novine! Kakav revolucionaran potez - nakon dugogodišnjeg produbljivanja krize tiskanih medija, a onda i gašenja Vjesnika kao stupa kvalitetnog novinarstva. Stiže nam 21. stoljeće.

Moja sreća bila je nemjerljiva. I onda se dogodilo neočekivano - 21. stoljeće prestalo je s radom za nešto više od dva mjeseca. A svi su očekivali da će potrajati barem recimo tri mjeseca. Novine koje su svoju kampanju temeljile na tome da ne poznaju žutilo, senzacionalizam te da će ponuditi ozbiljan sadržaj ismijane su i izbačene s tržišta prije nego li su se tiskarski valjci ohladili.

Možda je 2013. bila nesretna, ali ne kaže se bezveze da nakon kiše dolazi sunce. Sunce je, naime, granulo 9. svibnja, 2014. Fakultet političkih znanosti lansirao je prvi broj Globala. Ove su novine napravile velik korak utoliko što ne žele biti namijenjene samo studentskoj populaciji. To ponajviše smeta mladima.

Glavni prigovor ide na račun dizajna. Neki ga nazivaju socijalističkim, drugi pak nezanimljivim zbog redukcije čitave palete boja. Čula sam čak prigovor da ovakav dizajn podsjeća na reklamni primjerak novina. No, tu kumuje i broj stranica. Za koji mnogi tvrde da bi trebalo poduplati. Negativni komentari na račun dizajna potpuno su razumljivi. Jer je sigurno veliki šok ugledati novinu koja nije Jutarnji ili Večernji list. Šokantno je vidjeti početak članka na naslovnoj stranici zato jer Jutarnji i Večernji to tako ne rade.

Kad su točno Jutarnji i Večernji postali model po kojemu treba stvarati tiskovinu?

Radije ću se osvrnuti na negativan komentar koji je u mojoj glavi zazvučao potpuno pozitivno. Naime, dobila sam nekoliko komentara koji kažu kako Global podjeća na Vjesnik. Dakle, to je to! Global se rodio iz Vjesnikovog pepela. Da ne pravim daljnje usporedbe, prenijet ću citat s portala inpublic.hr koji će sve reći.

"Upravo se rubrikom kulture Vjesnik mogao pohvaliti jer je jedini nudio kvalitetne i opširne tekstove o umjetnosti i kulturnim događanjima. Možda je razlog taj što kultura nije ničija i nitko ne može tražiti pristranost kada je riječ o kulturnoj kritici. Također, Vjesnik je nudio vrlo opsežnu rubriku vanjske politike, ono što se u ostalim listovima polako svodi na jedan do dva teksta."

Nismo li se ovime i mi hvalili? Kultura nam je u prvom broju poprilično oskudna, dok za vanjsku politiku ima prostora za napredak. Ono u čemu bismo mogli nadoknaditi malen broj tekstova u Vanjskoj politici jest njihova tematika. Odnosno - obradi ono što drugi već nisu. Kvaliteta umjesto kvantitete! Smatram da je ovo glavna snaga Globala.

No, gdje je Vjesnik pogriješio? "Zanimljivo je da Vjesnik nikada nije pokušao osluhnuti što se događa u ostalim listovima te barem malo promijeniti svoj sadržaj. Naravno da nije trebao postati tabloid pun senzacionalizma i žutila. Možda kakva rubrika za mlade, dodatni prilog uz novine ili više sporta učinili bi Vjesnik privlačnijim."

Imamo sport, kojeg će u idućem broju biti više ako povećamo broj stranica. Iako nisam ljubitelj sporta, mislim da bismo trebali više tekstova posvetiti tom području. A rubrike za mlade neću ni komentirati jer samo određenje Globala kao novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport govori dovoljno.

I tako ja s dvije kartice teksta završavam svoju analizicu Globala.