Kulturni linč na 2016.

Kao i uvijek kada umre poznata ličnost, ljudi se počinju deklarirati kao štovatelji lika i djela preminule osobe, kupuju se albumi ili knjige, gledaju se ili čitaju intervjui, citiraju se dubokoumne poruke i pišu se razni srcedrapajući statusi, a kada se već ustaljena procedura "beatifikacije" umrlog potencira većim brojem umrlih nadljudi, stvaraju se mitovi o metafizičkoj zvijeri zvanoj Godina, o moći jednoga proizvoljno izmjerenoga dijela Vremena za koje smatramo da je linearno egzistirajuće i uopće mjerljivo. Javljaju se strah i mržnja prema toj Godini koja želi oduzeti čovječanstvu ono što mu s pravom pripada, a to su ikone, bogovi za koje nas nije briga, ali volimo da su tu, da žive i dišu uz nas. Okomljavanje na nešto jedva-mislivo bez ikakva osvrta na to, bez promišljanja dubljih implikacija i uopće bez ikakvog logičkog smisla savršeno odgovara društvenim mrežama koje se sve jasnije etabliraju kao septička jama ljudske misli.

Unezvjereni smo i ožalošćeni gubitkom stvaraoca kojeg smo do maloprije povezivali isključivo uz repetitivne playliste u noćnim klubovima, šokirani smo preranim odlaskom glumice koju ne bismo prepoznali na ulici ni da nosi karton sa svojim imenom oko vrata, zabrinuti smo za budućnost visoke kulture čiji je stup srušen smrću imena koje prepoznajemo iz srednjoškolskih udžbenika.

Nestanak umjetnika je u srži potpuno irelevantan jer nam umjetnik kao osoba ne znači ništa, samo je ono što se iskazuje kroz njega i iz njega relevantna stvar za kulturu. Koliko god samo djelo bilo uvjetovano stvaraocem kao subjektom, jednom kada je čin otuđenja završen, proizvod zadobiva vlastiti život, vlastiti identitet, te djeluje na nas neovisno o statusu stvaraoca. Okrećući se k samoj osobi stvaraoca tražeći u njoj nešto božansko što možemo prigrliti i pripojiti sebi čista je ikonolatrija. Prema tome, neće kultura ispaštati, niti će današnja masovna proizvodnja umjetničkog i intelektualnog proizvoda zastati niti na trenutak.

I dok kruže kuloarske priče o potencijalnom opadanju kvalitete kulture, moramo se zapitati odakle takva kratkovidnost i panika? Kultura nije stala s imenima kao što su Nietzsche, Spinoza, Bach, Vivaldi, Michelangelo, Šimić, Desnica, Dostojevski i drugi, pa sigurno neće s Bowiem i Cohenom.