Najopasnija je nepismenost pod krinkom pismenosti

Početkom ožujka se u Berlinu održao prvi Grammar Nazi prosvjed. Zatim se ispostavilo da je tu vijest plasirao Waterford Whispers News, irski satirički portal. Bila šala ili ne, dobro je poslužila da se zapitamo treba li nama takav prosvjed.

Korisnici interneta u Hrvatskoj pripadaju trima skupinama: (1) oni koji znaju hrvatski i rijetko ili gotovo nikad ne griješe, (2) oni koji su stvarno nepismeni i (3) oni koji su opasno (ne)pismeni. Pismeni nas sada ne zanimaju. Stvarno nepismeni korisnici oni su kojima se svi smijemo i koje lako prepoznajemo. Takvi će napisati čovijek, neču, htjeo, dali i ostala čudesa. “Neznam” kao jedna riječ njima je već pravilo. Bit ćemo užasnuti, a oni će tvrditi da su školovali, i što ćemo ih više napadati, to će oni biti jaći. Opasno (ne)pismeni oni su kojih se trebamo bojati. To su mahom uspješni (budući) akademski građani. Jer su pametni posvojoj struci, pretpostavljaju da su dobri i u pravopisno-gramatičkim pitanjima. Međutim, onda napišu nešto na Facebook-u s crticom; u svojim pametnim složenim inverznim rečenicama, koje uz to sve izriču i nekoliko pogodbi, ne stave niti jedan zarez; a neseljačko biti će (jer pisati infinitiv bez i je seljački) zaštitni im je znak. Mnogi govornici hrvatskog jezika takve prijatelje/znance/rođake smatraju uzorima pa ih onda kopiraju i u izražavanju. Tako postupno dobivamo sve više (ne)pismenijih. Budući da je jezik sustav koji se neprestano mijenja, moramo se zapitati koje promjene želimo prihvatiti, a od kojih se zasad želimo zaštiti. Ako korisnik namjerno ne piše zarez ispred surečenice koja počinje veznikom a ili provodi sibilarizaciju u točci i lizi, to je sasvim u redu – onda kada zna objasniti zašto to radi. Pitajte nekoga, kada vam napiše slijedeći ponedjeljak umjesto sljedeći, tko tu koga slijedi. Ako uspješno objasni, oprostite mu! Ali ako nema stav… Što ono kažu Dubioza kolektiv o tome?