'Loše namjere' dobrih osoba

Uče nas da je upravo jezik odrednica po kojoj se iskazuje pripadnost vlastitom narodu, da moramo čuvati jezičnu baštinu, da se jezik mora njegovati. Zašto to onda ne činimo?

Potražimo li na internetskim stranicama savjet liječnika, recept za kolače ili obavijest o nekoj aktivnosti određene udruge, naići ćemo na obavijesti koje vrve pravopisnim te gramatičkim pogreškama na svim razinama: od morfoloških, preko sintaktičkih do leksičkih. Tako “bi mi” (umjesto bismo) “mogli uživati u pogledu na neku zgradu”, zatim je neka udruga “u suradnji sa” (umjesto s) “više ustanova ostvarila izvrsne rezultate”. Nadalje, “projekt će se odvijati od 1. 9. 2015 - 30. 6. 2016”. Toliko o očuvanju jezične baštine! Toliko o uporabi naših lijepih hrvatskih naziva za mjesece u godini. Kada tijesto izvadite iz pećnice, “izbockajte ga vilicom na nekoliko mijesta”. Savjet shvaćamo, ali ako smo imalo jezično osjetljivi, “ubost” će nas slovo i u riječi mijesto. Čitamo dalje da su “masažne tehnike mnogobrojne, a njihovi ciljevi specifični, ali unekoliko i slični…” Jesmo li sigurni što bi ova rečenica trebala značiti? Nije li mogla biti drukčije oblikovana pa tako i razumljivija? Za kraj ću još samo navesti jedan “tipfeler” ili lapsus calami. U nizanju županija u kojima se provodio jedan projekt navedena je i Brdsko-posavska. Kao da smo usred dijaloga na nekoj društvenoj mreži! Onaj tko traži informaciju na internetu, može je dobiti okrnjenu za jezični izraz, a onaj tko čita da bi upozorio na pogreške, bit će okarakteriziran kao osoba s lošim namjerama. Ali ako nitko ne bude uporno upozoravao na propuste u jezično pravilnom oblikovanju informacija, nestat će i pismenosti i jezika i nas samih.