Predstava koja je publiku upoznala s Dravet sindromom

Nakon što je započela turneju pred slovenskom kazališnom publikom, predstava “Hura, Nosferatu” zagrebačkom je premijerom oživjela scenu kazališta Vidra sredinom listopada. Redateljica Dubravka Crnojević-Carić uprizorila je dramu nagrađivanog slovenskog pisca Andreja E. Skubica, koja opisuje život četveročlane obitelji čiji najmlađi član, kćer Vida, boluje od rijetkog Dravet sindroma. Oblik epilepsije koji obilježava život mlade Vide popratnim teškoćama pokreće zaplet u međuljudskim odnosima u obitelji.

DUGOTRAJNA PRIPREMA

Kako bi se predstava realizirala, valjalo je uložiti mnogo rada u izradu projektne dokumentacije, prijavljivanje na natječaje, u prikupljanje donacija i kontaktiranje mjerodavnih institucija, a sve kako bi se proširila svijest o Dravet sindromu. Nakon zagrebačke premijere, predstava se seli u svaki grad u kojemu živi dijete oboljelo od tog sindroma, kako bi dali podršku članovima u njihovoj lokalnoj zajednici.

“Redateljica je s nekoliko roditelja imala duge razgovore, među njima sam bila i ja. Zanimali su je osjećaji, odnosi među članovima obitelji, naša djeca. Bilo je to poput psihoterapijskog procesa”, podijelila je svoje doživljaje majka Javorka Jokić koja je kao članica udruge Dravet sindrom Hrvatska sudjelovala u projektu. Tijekom projekta nekoliko je puta prošla “kopanje” po svojim emocijama. Isprva čitajući autorovu dramu, potom razgovorom s redateljicom te na samoj premijeri.

“Bilo je teško gledati svoj život kako se događa pred mojim očima. Kao da sam se napokon suočila sama sa sobom. Taj dio nisam očekivala, a dočekao me na sceni”, rekla je Jokić.

Rijedak oblik epilepsije rezultira napadajima dugog trajanja koje je vrlo teško zaustaviti. Okidači tih napadaja su različiti i brojni (od bolesti, visoke vanjske temperature, vizualnih podražaja, emocionalnih uzbuđenja...). Svaki glumac, osim što je imao prigodu iznijeti sociološki i dramaturški snažne poruke, educirao je gledatelje o tim simptomima i uzroku bolesti. Glumci su uspjeli dočarati njihove kompleksne uloge upravo zbog poveznice sa stvarnim likovima.

“Vjerujem u art-terapiju, u način na koji umjetnost služi kao vrsta terapije za one koji gledaju i za nas koji radimo”, rekla je redateljica Crnojević-Carić. Napomenula je i da predstava ima simboličnu vrijednost, pa tako i neku višu dimenziju. Jasno je da nitko ne voli prolaziti gubitke i teške situacije u životu ili se s njima suočavati, ali s druge strane kazalište i umjetnost tome služe. I tu su tvrdnju reakcije na ovu predstavu potvrdile.

OBITELJSKO OZRAČJE

Simboličan Vidin nadimak je Sedna - ime jednog malog planeta koji se kreće po Sunčevu sustavu. Malo je u svjetlosti Sunca, a malo u mraku, baš kao i ova djevojčica. Djeca s Dravet sindromom svojim drukčijim pogledom na svijet uvelike mogu djelovati kao učitelji svojim roditeljima, ali i okruženju.

“Imala sam osjećaj da trebam napraviti svijetlu predstavu o krivnji, bolesti i bolu. I nakon što smo uspjeli, imala sam osjećaj leta, kao da smo negdje letjeli, i letimo i dalje”, rekla je redateljica. Taj osjećaj se prenio i na publiku, što se očitovalo u razgovorima, druženju i obiteljskom ozračju nakon predstave. Znači da mala Vida nije samo prenijela edukacijsku i sociološku poruku nego i snažno simboličko značenje.