‘Slamnati’ čovjek u Art parku!

Osnivač udruge Slama, ali i uspješnog land art festivala SLAMA, koji se u Slavoniji (trenutačno u Belom Manastiru) održava već 11 godina, Nikola Faller svojski se trudi ekološki osvijestiti svekoliko hrvatsko pučanstvo. I čini to ne samo omiljenim mu materijalom slamom nego snijegom zimi, palim lišćem u jesen te košnjom trave u proljeće. Naime, zanimljiv je to njegov urbani land art projekt Četiri godišnja doba koji tijekom čitave godine promiče– suživot s prirodom. Faller je svoju “ljetnu umjetnost” podijelio i sa Zagrepčanima. Naime, u Art parku je njegovo slamnato stvorenje koje će se, ako ga kiša ne izbriše, moći pogledati do kraja rujna, listopada, a možda i studenoga.

Ako tvrdite da vam je slama omiljeni materijal, a vrlo zahvalan za rukovanje, koji biste materijal okarakterizirali kao najnezahvalniji?

Plastika kao materijal nije u skladu s prirodom. Naime, umjetnost nije uvijek samo vješto stvaranje forme nego i prenošenje duha, nekakve iskre u materiju – zvali mi to idejom ili nekako drukčije. Plastika je umjetno stvoren materijal koji je vrlo štetan za okoliš, a pritom ne može primiti umjetnikovu energiju tijekom izrade. A to mogu svi prirodni materijali poput kamena, drveta, gline... Na primjer, šetajući prekrasnom netaknutom prirodom, svakome će zasmetati prizor odbačene plastične vrećice.

Radili ste na Osječkoj akademiji kao vanjski suradnik. Koliki je interes studenata za land art?

Interes postoji. Na kraju krajeva, land art je nešto aktualno i suvremeno, ali i domaće! Ljudi se time bave tisućama godina. Pa što je drugo ratarstvo nego oblikovanje krajolika, slaganje stoga sijena - skulptura ili instalacije? Iako je land art postojao na Akademiji samo godinu dana kao izborni kolegij u sklopu programa u kojemu su se povezali i zajedno stvarali novosadski i osječki mladi umjetnici, studenti i dalje dobrovoljno dolaze na moje radionice grabljanja lišća i košnje trave tako da interes očito postoji.

Ako je logično da će jedan slavonski umjetnik odabrati slamu kao osnovni materijal, što će odabrati Faller rođen u Zagrebu?

Teško je reći. Pronašao bih nešto tipično za zagrebačko područje. Smjestio bih se na Medvednici i okušao sreću. Baš mi je želja ondje raditi. Priča oko Save mi je također lijepa i šteta je što Zagreb nije više u interakciji s rijekom, na primjer, kroz šljunak, ili čak pijesak.

Omiljena ekološka hrvatska skulptura za kraj?

Definitivno Bašićeve Morske orgulje u Zadru.