Ljutnju na pasivnost ljudi nastoje prenijeti glazbom

Za zagrebačku groove rock četvorku ožujak je mjesec velikih događanja. Osim što su nedavno izdali treći studijski album pod nazivom “Try Mandarin”, She Loves Pablo (SLP) u KSET-u je proslavio svojih deset godina postojanja. Budući da deset godina nije malo, vrijedilo je slavlje razlomiti na čak dva dana. Ovaj dio kolektiva House of Pablo čine vokal i gitarist Domagoj Šimek, basist Hrvoje Jelen, Dimitrije Đokić na gitari i klavijaturama te Andro Jambrošić na bubnjevima.

•Tko to voli Pabla već 10 godina i je li ljubav i dalje u cvatu?

Ne znamo još točno tko je ona, ali znamo da mi volimo SLP već 10 godina rame uz rame s fanovima. S naše strane ljubav još cvjeta, a mislimo da je isto tako i u fanova.

•Kad se osvrnete na početak benda, jeste li se mnogo promijenili?

Jesmo, i to dosta. Malo smo odrasliji i zreliji. Sada smo negdje na razini 16-godišnjaka. Sljedećih deset godina mogli bismo napredovati do 17-godišnjaka.

•U posljednjih ste nekoliko godina postali prilično poznati bend. Možete li se financirati samo svirkama ili radite nešto dodatno?

Nažalost, još se ne možemo financirati isključivo svirkama, tako da svi imamo poslove sa strane. Teško je živjeti od glazbe, pogotovo nekomercijalne. Rijetki su uspjeli. Ali ne predajemo se...

•Možete li izdvojiti neke zanimljive trenutke?

To je sad onaj trenutak kada se pokušavamo sjetiti neke anegdote, ali, naravno, ništa nam ne pada na pamet. Jedna dosta supersituacija bila je kad smo putovali 17 sati do festivala u Plattenburgu u Njemačkoj. Putovali smo bez GPS-a i izgubili se u šumama Njemačke nekoliko puta. Kad smo izgubili svu nadu, ušli smo u gradić Blattenburg i zaključili da Plattenburg ne može biti daleko. Bili smo u pravu!

•U jednom ste intervjuu izjavili da je novi album ‘Try Mandarin’ od vaša tri albuma konceptualno najsmisleniji. Koja je priča albuma?

Ljutnja. Dosta smo ljutiti na pasivnost ljudi oko nas. Svi nešto prduckaju, a nitko ne bi prozor otvorio. Uglavnom, odlučili smo to prenijeti glazbom. Ne prdece, nego ljutnju. Koga zanima više, može pogledati objašnjenja vezana uz tekstove na našoj stranici na Facebooku. Konceptualno smo birali pjesme i prema tome radili redoslijed. Upravo zbog toga dosta ideja nije ni završilo na albumu.

•Koje su vam najdraže pjesme u vašem opusu? Podudaraju li se one s onima koje publika najviše voli?

Svatko od nas četvorice ima neku svoju najdražu pjesmu i te se pjesme gotovo nikad ne podudaraju s onima koje publika voli. Plus, nama se dosta često izmjenjuju najdraže pjesme. Sve ovisi o trenutku i “osjećaju za feeling”, kak se veli.

•Nakon 10 godina rada, kakvo je stanje na sceni sada, a kakvo je bilo prije?

Scena je mnogo jača i pojavljuje se more novih bendova. Bendovi se sve više drže skupa i podržavaju jedni druge. Pitanje je samo koliko još dugo će veći mediji ignorirati underground scenu koja je već dulje vrlo kvalitetna. Čini se da ih još muči taj engleski jezik, što je apsolutno apsurdno s obzirom na vremena u kojima živimo. Ali neka, nije da se bunimo. Dobro nam je i ovako.

•Što je u planu nakon vikend-slavlja u KSET-u?

Nakon KSET-a krećemo prema Nizozemskoj gdje imamo tri koncerta s frendovima Obese, koji su ujedno gostovali na drugom danu SLP-a u KSET-u. U povratku imamo još jedan koncert u Njemačkoj, i to je zasad to.

•Imate li već ideje za nove pjesme i novi album?

Imamo ideje, nemamo gotove stvari. Dosta smo vremena proveli u studiju, sada vrijeme provodimo pripremanjem za turneju. Nakon toga mislim da ćemo se baciti na nove pjesme.