‘SC više nije dnevni boravak studenata, kao nekada’

U Studentskom centru svoje je početke imalo niz uspješnih projekata, ali i umjetnika koji danas drže kulturnu scenu Hrvatske. Znakovito je da, unatoč velikom interesu o kojem govori Nataša Rajković, pomoćnica sanacijskog upravitelja za kulturu, SC trpi odljev kulturnih događanja. Budući da je status kulture u Hrvatskoj vrlo upitan, a posebice među mladom populacijom te da se financije uvijek režu najprije kulturi, možda ne čudi da kulturna ponuda SC-a nije nalik na onu u njegovim “zlatnim godinama”.

GDJE JE NESTAO FILM?

Do prije nekoliko godina u SC-u su bili stacionirani ZagrebDox i Dani hrvatskog filma (DHF). Razlozi odlaska uglednih festivala su različiti, ali istodobno i zabrinjavajući.

“Kod SC-a je bio problem što velika dvorana smrdi, a mala nema pričvršćene stolce. Nadalje, niti u &TD-u niti u velikoj dvorani kina SC, više od pola gledališta nije dobro vidjelo titlove, stereo zvuk bi otišao do đavola dok bi došao do kraja velike dvorane, tehnički uvjeti su vrlo vrlo loši, bez obzira na to kakvu god mi opremu donijeli”, izjavio je prije šest godina Nenad Puhovski, direktor ZagrebDoxa u intervjuu za H-Alter. Ovakvi uvjeti moguća su posljedica oskudnih financija koje već godinama razaraju hrvatsku kulturnu scenu, pa tako i SC. Primjedbe su stigle i od Festivala eksperimentalnog filma 25 FPS koji se još zadržao u odajama SC-a.

“Kad smo započinjali, u prostorijama SC-a su se održavali Zagreb Film Festival, Zagreb Dox, Human Rights Film Festival i muzički festivali poput Neba. Simptomatično je što se ti festivali više ne održavaju na ovome mjestu. Kino SC je tu najviše izgubilo jer se nije ulagalo ni u prostor, niti u opremu, a tehnologija je neizbježno napredovala”, rekla je Marina Kožul, organizatorica festivala 25 FPS, u intervjuu za H-Alter 2014. godine.

Stručna suradnica za program u SC-u Štefica Bartolin izjavila je da se Kultura promjene redovito prijavljuje na natječaje kako bi se nešto napravilo glede unapređenja kinodvorane. Ipak, suorganizatorica FPS-a Sanja Grbin u istom je razgovoru za H-Alter rekla da je s Kulturom promjene teško poslovati.

“Kultura je ovdje na margini i meni je nevjerojatno da Kultura promjene ne može aplicirati za infrastrukturno opremanje prostora. Također, postavlja se pitanje digitalizacije kina koja se neće moći ostvariti zbog toga što kino SC nema redovan prikazivački program, a troškovi iznajmljivanja digitalnog projektora su golemi. S obzirom na sve to, želimo im pomoći i zbog toga ulažemo vlastiti novac u opremu, analognu prije svega”, kazala je Grbin. Zanimljiv je i odgovor vodstva Dana hrvatskog filma, iz kojeg u prvi plan dolazi kaskanje u kvaliteti.

(NE)STUDENTSKA KULTURA

“Povratkom u SC, DHF organizacijski posustaje nad razvojem domaće festivalske scene, što rezultira javnim natječajem Vijeća festivala i dodjeljivanjem licence mladoj produkcijskoj kući Spiritus movens. Premještanjem festivalskih lokacija u središte grada, ideja je osuvremeniti i osnažiti DHF kao nacionalnu manifestaciju koja će potvrditi svoje značenje i u regiji”, kažu iz organizacije DHF-a.

Kino SC najveće je kino u Hrvatskoj i na Balkanu. Osim filmova, ondje je bilo moguće pogledati vrhunske kazališne predstave. Prije nekoliko godina, za igranja mjuzikla Crna kuća, nezavisna produkcija B GLAD o vlastitom je trošku obnovila scenu i svih 1028 sjedalica. Na pitanja o zbivanjima oko ovih festivala, kao i opremljenosti dvorana te dugoročnoj strategiji u kulturi, pomoćnica sanacijskog upravitelja SC-a za kulturu Nataša Rajković nije htjela odgovoriti.

“Ne sudjelujem u stvarima koje se ne baziraju na činjenicama nego na osobnim frustracijama. Nemam vremena za to jer se bavimo aplikacijama za EU-ove fondove”, kratko je obrazložila Rajković.

Isti je odgovor uslijedio i na pitanja o proceduri ugovaranja kulturnih projekata u SC-u i mogućem pojednostavljivanju procesa kako bi potaknuli studente i udruge na češće organiziranje kulturnih zbivanja. Iako SC surađuje s brojnim studentskim udruženjima, pojedini su projekti imali teškoća s realizacijom.

Ivana Đilas iz udruge eSTUDENT potkraj prošle godine imala je prigodu organizirati likovnu radionicu u prostorima SC-a, a kao najveći problem napomenula je dugotrajni proces rezervacije.

“Nismo nikako mogli doći do osobe koja je zadužena za to. Zbog toga smo izgubili mnogo vremena jer je njihov odjel koji sastavlja ugovore radio dva tjedna da bi sastavio ugovor na jednom listu papira, što smatram da je pretjerano za organizaciju male likovne radionice”, rekla je. Ipak, istaknula je da je situacija bitno drugačija čim se dođe do prave osobe za komunikaciju te da stvari potom teku glatko. Iako se program financira iz proračuna Grada Zagreba, Ministarstva kulture i Apap programa Europske unije - novca nema. Razlog za to možda je u tome što se ulaznice na sva kulturna zbivanja, osim na predstave u Teatru &TD, ne naplaćuju. Rajković je istaknula da su događanja besplatna kako bi se privuklo više studenata i srednjoškolaca. Ipak, ciljana publika nije “zagrizla”.

“Ondje izlažu umjetnici koji su davno bili studenti, pa imam osjećaj kao da nemaju gdje drugdje u ovoj metropoli izlagati, pa izlažu na mjestu poput Studentskog centra”, rekla je Roberta Stanić, studentica Grafičkog fakulteta.

“Uopće nisam upućena što još tamo mogu raditi osim posjetiti menzu ili podići ugovor. Kad bi se studenti ondje okupljali kao u nekom dnevnom boravku ili KSFF-u, sigurno bih češće dolazila”, izjavila je Ana Kosac, studentica ligvistike s Filozofskog fakulteta. Mnogi studenti ne znaju nabrojiti sve komponente Studentskog centra. Časopis “Zarez” prije točno dvije godine proveo je šire istraživanje o istoj temi.

’NEMA IDENTITETA’

“Stanite u aulu Studentskog centra, pa pitajte korisnike tog prostora gdje se nalazi Galerija SC, da vas upute u pravom smjeru. Od deset anketiranih, nitko nije imao pojma što je/gdje je Galerija SC”, stoji u tekstu u “Zarezu”. Iako se u Galeriji SC i MM centru događa mnogo raznolikih događanja, čini se da za njih zna uzak krug ljudi. Ipak, vide se tendencije SC-a za širenjem dobrog glasa među studentima.

Pohvalan je projekt star tek dvije godine “Reli po galerijama” koji broji 12 galerija u kojemu je tijekom četiri sata potrebno “skupiti” što više galerijskih prostora. Među njima se “natječe” i Galerija SC. S druge strane, MM centar može se pohvaliti najstarijim filmskim laboratorijem u Hrvatskoj gdje se svakodnevno radi s 16 ili 8-mm filmom. Ondje se trenutno održavaju Kratke slike - filmski program upotpunjen predavanjima nakon projekcija.

Mario Kovač, glumac i redatelj, svoju je karijeru započeo upravo u SC-u. Još i danas svrati na mjesto gdje je počela njegova profesionalna karijera.

“Na trenutke SC izgleda kao rasadnik, kao okupljalište mladih ljudi, a onda se zna dogoditi razdoblje u kojem je tišina u kojoj nema ničega. Ne mogu iščitati nekakav zajednički identitet svega toga. Čini mi se da tu nema neke sustavne politike koja do toga dovede, nego da je model ‘ajmo pustit’ sve, pa što se dogodi”, kaže Kovač. Svjestan svih promjena u kulturi i studentskoj populaciji, Kovač predlaže rješenje koje bi trebalo spasiti SC od utapanja pred konkurencijom koju čine noćni klubovi, poneki udaljeni i nekoliko desetaka metara od samog SC-a.

“U središtu je grada. Pogotovo kad se kreće u nekakav noćni život, ako ste odabrali tu transverzalu Savskom ulicom ili oko nje, SC je prvi. Znači, treba iskoristiti tu poziciju da se nalazi jako, jako blizu. A činjenica je da on nije, kao što je nekad bio, dnevni boravak studenata, da nije mjesto gdje dođeš, pogledaš kamo ćeš sad ići nakon toga, nego je mjesto na koje ljudi dođu ako baš moraju, po nekakve dokumente, ili u menzu, i onda produže dalje”, napominje Kovač.

Rajković je prostor SC-a među ostalim istaknula kao mjesto za profesionalizaciju studenata koji se putem organiziranih programa dovode u direktnu interakciju sa stručnjacima iz branše. Ondje studenti s akademija i sličnih umjetničkih studija nerijetko odrađuju diplomske radove, ali i šarolike prezentacije te predavanja.

ELITIZACIJA KULTURE

“Kultura SC-a orijentirana je na mlade umjetnike i autore, eksperimentalne umjetničke projekte pa nije realno očekivati masovnu zainteresiranost studenata. Važno je da prostor takve profilacije postoji i da generira nove generacije uspješnih umjetnika i publike”, zaključila je Rajković.

Studentski centar javno je dobro pri čemu je njegova dužnost zagrebačkim studentima pružiti različit kulturni sadržaj, ali i socijalni standard. Kao javno dobro on ovisi o proračunskim sredstvima. Je li manjak financija taj koji onemogućuje SC da obavlja svoju primarnu funkciju ili je pak “elitizacija” studentske kulture ona koja zbog nedovoljnog interesa ne uspijeva povećati priljev novaca?