Nema doživljaja bez prijevoda?

Početkom je ožujka zagrebačko gradsko kazalište Gavella otvorilo svoja vrata devetnaestoro studenata i njihovim profesoricama, inače sestrama blizankama, Miri i Vesni Muhoberac. Osim Rock-akademije i Akademije dramske umjetnosti, Držićevo priznato djelo izveli su i studenti fakulteta gdje se ne bi očekivalo naići na vješte glumce - poput Učiteljskog i Filozofskog te Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Njima su se, ususret godišnjici Marina Držića, pridružili članovi Teatra M&M Sveučilišta u Zagrebu i Studentske glumačke družine Negromanti i Pometnici, te Odsjek za kroatistiku i Klub studenata kroatistike SKUP. Premijera te neprocjenjive hrvatske komedije napunila je dvoranu posjetiteljima raznih uzrasta. Iako je predstava trajala gotovo tri sata uključujući stanku, glumci su uspješno držali dinamiku od prve do posljednje minute. Svaka pohvala ide jezičnoj autentičnosti predstave odigrane na starodubrovačkom dijalektu uz više dijaloga na talijanskom jeziku. Ipak - neobjašnjivo je nepostojanje prijevoda za veći dio auditorija koji nisu bili Dubrovčani ili poznavatelji talijanskog jezika. Posebice zato što su isti glumci tumačili više likova, a i zato što je izmjena replika bila vrlo aktivna. Sreća u nesreći je bila što to da ne razumijete svaku treću riječ vašu pozornost usmjeri na komponente predstave koje se često zanemaruju. Tako se mogao primijetiti izniman talent svih glumaca i njihova ekspresivnost, ali i uspješnost u prenošenju autentičnih dijalektalnih dijaloga i monologa. S druge je strane oskudna scenografija bila zasjenjena bogatom kostimografijom. Oboje se doduše moglo bolje istaknuti drukčijom mizanscenom. Naime, likovi su toliko često bili pozicionirani u stražnjem dijelu pozornice da ih se na trenutke vrlo slabo čulo. Minorni nedostaci, kako god, nisu umanjili sveukupan pozitivan doživljaj. Ovakve su inicijative u promociji studenata u kulturi Zagreba svakako dobrodošle - samo uz laganu prilagodbu suvremenim kazališnim zahtjevima.