Od kritike elita do tema koje pokreću promjene u društvu

Ne imati ništa ne znači ne raditi ništa. Ovom je izjavom paragvajski učitelj glazbe naglasio poantu čitavog filma "Filharmonija s deponija", filma kojemu su srednjoškolci dodijelili nagradu za najbolji film u kategoriji Teen Dox i filma koji je ispričao istinitu priču iz jednog siromašnog paragvajskog zaselka u kojemu je entuzijastični učitelj glazbe odlučio davati besplatne glazbene pouke. No nije računao da će se pojaviti toliko zainteresirane djece i da im neće moći osigurati dovoljno glazbala. Zbog toga se obratio za pomoć prijatelju koji radi na odlagalištu smeća ne bi li mu pomogao da izrade raznovrsna glazbala upravo od - otpada. Orkestar sastavljen od smeća vrlo je brzo podigao svijet na noge pa danas nastupaju diljem svijeta u sklopu raznih festivala - u Kanadi, Rusiji, Australiji, Portugalu...

Ovakav način profitiranja od prirode sigurno je prihvatljiviji od onoga koji predstavlja "Bankarenje prirodom". Film koji je uspješno rasprodao dvoranu zapravo nije otkrio ništa novo nego funkcionira kao svojevrstan portfolio načina na koji razni lobiji iskorištavaju prirodna dobra i endemske životinjske i biljne vrste zbog vlastita bogaćenja. U svakom je slučaju racionalizacija takvih globalnih problema poželjna i nužna. Sličan pristup temi iskoristili su komičar Russell Brand i redatelj Michael Winterbottom kroz oštru kritiku kapitalističkog sustava te masovne polarizacije svijeta na ekstremno bogate i ekstremno siromašne u filmu "Carevo novo ruho". S obzirom na to da je Brand narator filma, ali i njegov glavni akter, djelo neodoljivo podsjeća na videoblog. Ipak, u stotinu minuta uspio je izazvati željene reakcije gnušanja i averzije prema elitama koje upravljaju svijetom.

A što je dokumentarac bez elemenata aktualnosti? Tako je glavna tema ovogodišnjeg Doxa bila vezana uz izbjeglice, odnosno azilante koji svoj život pokušavaju skrojiti daleko od rodnih zemalja. Osvježenje festivala bio je film Martine Globočnik "Okus doma" u kojem je redateljica predstavila troje azilanata koji u Hrvatskoj pokušavaju započeti kulinarski posao ne bi li time pokazali da imigranti nisu uteg kakvim ih se često smatra. "Nazvao me Malala" biografski je film o Malali Yousafzai, pakistanskoj djevojčici kojoj su talibani 2013. pucali u lice zato što se javno zauzimala za školovanje djevojčica u svojoj zemlji. Zbog velike potražnje, film se iznimno prikazao u dodatnom terminu. Iako tema nije usko vezana uz problem s izbjeglicama, pridonijela je gledištu o tome da su svi ljudi željni dostojanstvenog života, neovisno o rasi, vjeri ili spolu.

"Jedan učitelj, jedan učenik, jedna olovka i jedna knjiga dovoljni su da promijene svijet", izjavila je Malala na jednom od mnogih motivacijskih govora koje je održala diljem svijeta. Tumačeći ovo na ponešto drugačiji način - jedan film, jedan gledatelj, jedan glas i jedan razborit um dovoljni su da društvu daju snagu i nadu da je svaki problem rješiv ako mu se pristupi iz pravog kuta. Zato ne čudi da je ovogodišnji Dox privukao više od 27.000 gledatelja i da iz godine u godinu dokazuje da funkcionira kao generator polaganih promjena u društvu.