Kultni bend izgubio čaroliju poznatog performansa

Jeste li znali da je The Residents bio jedan od prvih bendova čiji su se spotovi vrtjeli na MTV-u? Nastali 1969. godine u Shereveportu u Louisiani, tadašnja četvorka propalih filmaša potaknuta hippie pokretom odlučila je početi s eksperimentiranjem s glazbom, s obzirom na to da je njezina proizvodnja tada bila jednostavnija nego ona filmska. Od jednog saksofona i recitiranja poezije pa do multimedijalnih umjetnika čiji rad traje više od 40 godina, The Residents na sebe baca sjenu misterija.

DOKUMENTARAC KAO UVERTIRA

O njima nema prave istine i nikad se neće doznati ništa više nego što se već zna. Najpoznatiji nepoznati bend na svjetskoj sceni – The Residents, održali su 4. veljače koncert u zagrebačkom klubu Močvara u sklopu svoje turneje Shadowland, dok je regionalna premijera dokumentarnog filma “Theory of Obscurity – a film about the Residents” održana tjedan prije u sklopu Filmskih večeri u Močvari. Prepoznatljivi kao četiri očne jabučice u cilindrima, ne otkrivaju identitet, u dokumentarcu Dona Hardyja pokazuju se arhivske snimke ne samo njihove glazbe i turneja nego i njihovih vizualnih radova. Video nije bio stvoren kao spot nego iz dosade i potrebe za kreativnošću na koji su poslije spojili njihovu glazbu. Od tog trenutka do danas, The Residents nije moguće promatrati samo kao bend jer to i nije. Oni su audiovizualni umjetnici koji balansiraju na marginama avangarde, a jedina konstanta benda je eksperimentiranje.

Vizualno oni nisu što su nekoć bili – nema velikog showa, nema dodatnih plesača i performansa na pozornici, pa je performans u Močvari izgledao kao da su u Zagreb donijeli samo mali dio onoga što smo navikli gledati na YouTubeu. Bez obzira na to, Randyjevo plesanje koje se sastoji od chicken-dancea i mlataranja rukama te balon koji je služio kao projekcijski zaslon na kojem su se prikazivali kratki filmovi koji su nosili nazive “The Butcher”, “The Libertine”, “The Garbage Man”, “The Diver” i “The Engineer” uspješno su kompenzirali manjak očekivane grandioznosti. Šteta što takav show, makar i umanjenih razmjera, većina publike nije uspjela vidjeti. Zbog Močvarina malog prostora, mnogi su ostali samo u predvorju, propuštajući vizuale kojima je veliki doprinos dao odličan light-show.

UKORAK S VREMENOM

Za Shadowland više ne koriste maske očnih jabučica nego maske životinjskih kostura, a od nekadašnje četvorke je ostao samo “Randy, Chuck and Bob” trio, s time da je Randy napomenuo na početku da Chucka na klavijaturama mijenja njegov nećak Rico jer je ovaj otišao u mirovinu. Shadowland pt. 3 bavi se rođenjem i reinkarnacijom, za razliku od prva dva koji su se bavili smrću, a zatim seksom i požudom pa možemo reći da radnja samog Shadowlanda ide unatrag.

Da Residentsi idu u korak s vremenom ne govori samo način na koji proizvode glazbu (nasnimljeni električni bubnjevi i korištenje samplera) nego i sam glazbeni izričaj. Dionice gitare podsjećaju na one benda Tool, a nerijetko su upotpunjene vrlo jakim akordima na klavijaturama što daje pomalo metalski štih. Jedino što uvijek ostaje isto je Randyjev vokal koji na cijelu glazbenu sliku baca dozu izrugivanja, pa tako rad Residentsa ostaje ono što je oduvijek i bio – opskurni komentar kulture.