Fotografija može biti zarada, ali i priznata umjetnost

Luka Host mlada je fotografska nada podrijetlom iz Hrvatske. Specijalizirao se za modnu fotografiju, a u razgovoru za Global ispričao je kako je uspjeti kao mladi fotograf na stranom tržištu. S druge strane mlada fotoreporterka Matea Petrović dokazuje da ni u Hrvatskoj nije sve tako crno

Svijet je preplavljen fotografijama jer daju najbolji prikaz događaja i svijeta oko nas, zasebno ili popraćene tekstom. Fotografija je nekima samo prizor događaja bez nekih dodatnih vrijednosti, a drugima je ona nešto mnogo više. U njoj ima znanosti, umjetnosti i, naposljetku, zarade. Uz Lupina, Jasmina Krpana, Mare Milin i druge svoju je prigodu dobio i 25-godišnji Luka Host. Probivši se drugim mjestom na Red Bullovu fotografskom natječaju, omogućeno mu je da od svoje strasti počne živjeti.

“Jednu ženu za koju sam radio tražili su iz Lewisa da snimi nekoliko reklama. Ona me zamolila da sve to fotografiram, i to je završilo u modnom časopisu Elle”, ispričao nam je Host kako je uspio napraviti nekoliko naslovnica za jedan od najpoznatijih modnih časopisa.

“Sve mi se to zapravo dogodilo zahvaljujući tome što sam prije godinu i pol dana otišao u jedan klub na poziv prijatelja jer sam trebao novac. Nakon što su vidjeli moje fotografije iz toga kluba, ljudi su me počeli zvati”, otkrio nam je.

GASTARBAJTER S OBJEKTIVOM

Host trenutačno živi u Belgiji, gdje je slobodnjak koji fotografira modne događaje i naslovnice za nove albume bendova.

“Počeo sam se baviti fotografijom prije šest godina, nakon što sam prekinuo studij na Filozofskom fakultetu. Na pučkom otvorenom učilištu dobio sam diplomu za modnog fotografa”, prisjetio se Host svojih početaka. “Prvi fotoaparat sam posudio od oca, potom sam uštedio, prodao stari fotoaparat i kupio novi. Jako je važno steći vještinu, upoznati se s aparatom i samim tehnikama fotografiranja. Tako sam i ja mogao bez posebno dobrog i skupog uređaja napraviti dobru fotografiju.” No dobra fotografija ne znači nužno i dobar odziv. “Ime ti ne piše svagdje i to je loše u ovome poslu”, potvrdio je Host. “Moraš doseći jako visoku razinu da časopisi priznaju tvoje ime”.

Premda Host ima mogućnost i u Hrvatskoj živjeti od fotografije, izabrao je Belgiju, kao zemlju u kojoj se fotografija tretira kao zarada, ali i priznata umjetnost.

“U Hrvatskoj je to podcijenjeno i komercijalizirano, kao nešto što se koristi u časopisima i novinskim člancima, reklamama, a nije priznato kao umjetnost. Jedino je pitanje koliko zarađuješ. U Hrvatskoj na akademskoj razini imate studij snimanja, a to se razlikuje od fotografiranja. To je u inozemstvu nevažno, nikad me nisu pitali za obrazovanje nego su me ocjenjivali na temelju moga rada”, istaknuo je Host.

U Belgiji nije važno samo uhvatiti prizor nego i stvoriti umjetničku vrijednost. Na primjer, dobar kontrast svjetla i sjene, naveo nam je Host. U Hrvatsku bi se vratio, kaže, jedino ako bi se situacija promijenila, ili ako bi ga pozvali kao predavača.

Međutim, čini se da ne dijele svi njegovo mišljenje, što nam je potvrdila Matea Petrović, koja svoju karijeru okreće fotoreportaži.

“Kakvu bi umjetničku vrijednost trebala imati komercijalna fotografija? Ne smatram da je dobar kontrast svjetla i sjene umjetnost. Umjetnost u fotografiji, kao u svemu ovisi o samom umjetniku, u ovom slučaju fotografu, teže li čemu novom i svojem, ili stilovima već poznatih umjetnika”, komentirala je Petrović Hostovo viđenje umjetničke vrijednosti.

UČE JEDNI OD DRUGIH

“Fotoreportaže se uglavnom gledaju jednako, ali mislim da ima dosta razlike u izradi”, komentirala je Petrović hrvatsku i inozemnu fotoreportažu. “Primjerice, znam da strani fotoreporteri imaju stilove obrade fotki koje su čak možda neetične, neka im fotografija više graniči s nekim artom nego s fotkom. Sve ovisi, pretpostavljam, o agenciji i kakva su im pravila. Sigurna sam da bi neki naši fotoreporteri napravili posao jednako odlično ili možda i bolje od stranaca da ih se šalje na iste stvari. Ima odličnih fotoreportera i ovdje i tamo. A zahvaljujući internetu, međusobno upijamo radove, gledamo i proučavamo stilove, učimo jedni od drugih.” Potvrdila je kako bi i sama voljela isprobati karijeru u inozemstvu.

Ipak, bez obzira na to kako različite države percipirale fotografiju i fotografe, uspjeh u svemu, pa tako i u fotografiji svodi se na nekoliko elemenata. Trud, učenje i vježbanje do usavršavanja, malo potpore najbližih, traženje pomoći od ljudi koji mogu pomoći u nečijoj zanimaciji i malo sreće, koja prati svaki uspjeh. “Radite što volite i naći ćete način”, poručuje Matea Petrović. “Važno je ne odustati”, zaključio je Host.