Centri za kulturu - ima li tu ičega za mlade?

Imaju li studenti i drugi mladi ljudi u Zagrebu dovoljno platformi na kojima bi mogli pokrenuti neke svoje kulturne ideje i odrastati kao umjetnici, te znaju li mladi uopće za centre za kulturu koje ima svaka četvrt metropole, a namjena bi im trebala biti upravo da otvore vrata svima zainteresiranima? Pitanje centara za kulturu ponovno se aktualiziralo u svjetlu nedavnih aktivnosti koje su Histrionski dom pretvorile u još jedan centar za kulturu i dale mu dodatnu financijsku injekciju. Hoće li to značiti i još jedan poligon za mlade neafirmirane umjetnike?

Jesu li centri za kulturu zaista središta na kojima mladi mogu potražiti neke svoje interese, imaju li otvorena vrata, upitali smo jednu od vodećih kulturnih stručnjakinja, kazališnu djelatnicu Vitomiru Lončar, a njezin komentar prenosimo u cijelosti.

“Problematika centara za kulturu u Gradu Zagrebu, ali i u cijeloj zemlji, vrlo je složena. Naime, ta je vrsta organizacije relikt prošlosti koji nije prošao nikakvu tranziciju. U Zagrebu centri za kulturu uglavnom služe kao ‘glomazni otpad’, odnosno, za zapošljavanje ‘svojih’ s kojima se ne zna što i kamo. Ne postoje nikakve analize o potrebi, svrhovitosti i na kraju (također važno) isplativosti tih organizacija. Daju li one ikakvu vrijednost za ono što uzimaju poreznim obveznicima?

To nitko ne zna jer nema nikakvih analiza.

Što se tiče Histriona, više sam puta pisala o tom slučaju na svom blogu i tekstove proslijedila skupštinskim zastupnicima, ali budući da je zagrebačka kultura ‘strogo kontrolirani vlak’ koji vozi u slijepu ulicu, nitko se nije potrudio razmotriti moje komentare i spriječiti protuzakonite i netransparentne radnje koje za posljedicu imaju dodatno trošenje javnog novca bez opravdanja. Centri za kulturu Grada Zagreba imaju goleme javne prihode, netransparentne rashode i netransparentne vlastite prihode. Ne zna se kolika je posjećenost pojedinih programa centara za kulturu, koje su uopće potrebe građana, na rukovodeća mjesta izabiru se ljudi sa srednjom stručnom spremom, s otvorenim kaznenim postupcima itd.

Netransparentnost u svakom dijelu poslovanja osnovna je odlika rada centara za kulturu, ali i općenito kulture Grada Zagreba.

Javni prihodi centara za kulturu su iznimno veliki. Za usporedbu, prije nekoliko godina centar za kulturu Dubrava imao je veći programski proračun od kazališta Gavella.

Dostupan je i dokument na stranicama Grada Zagreba u kojem su vidljiva samo programska sredstva za 2015. godinu, i to - djelomično. Vidjet ćete gomilu programa s jako malim iznosima, ali kada se sve to skupa zbroji i kada se utvrdi relevantnost programa, rezultati su poražavajući. Također napominjem da je jako mnogo sredstava koja se daju za programe centara za kulturu skriveno i na drugim stavkama, drugih djelatnosti. Tako da je ovo što piše pod centrima za kulturu - samo manji dio.

Osobito valja istaknuti da nigdje ne možete naći koliki su troškovi hladnog pogona centara za kulturu Grada Zagreba. Mislim da bi taj podatak trebao biti javno dostupan svakom stanovniku Zagreba jer se centri financiraju iz poreza svih građana.

Ukratko, kada bi nekog u Gradu zaista zanimalo što se i kako se radi u centrima za kulturu, vrlo brzo bi se došlo do zaključka da su nužne hitne promjene.

Prema tome, ne znam što bi u centrima za kulturu moglo zanimati studente. U sustavu u kojem su čak ravnatelji sa srednjom stručnom spremom, nemamo o čemu govoriti. Koji su to projekti i programi koji bi mogli zanimati studente?

Ja ih ne vidim. Pročitajte samo naslove tih projekata koji se rade u centrima za kulturu i sami zaključite. Grad Zagreb nema jasno formulirane i deklarirane kulturne politike. Nema ih ni država.

Imamo ‘kupus’ od strategije kulturnog razvitka Grada Zagreba koja je potpuno nerelevantan dokument.

A sve je zapravo usklađeno s diletantizmom, nekompetencijom i nezainteresiranošću za kulturu i razvoj kulturnih djelatnosti u Gradu Zagrebu. Osobni interesi naprijed - ostali stoj”.