Za kvalitetne fotografije ruke nisu važne

Već četiri godine studente slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) ne iznenađuje zvuk invalidskih kolica koja prolaze između njihovih slikarskih pomagala ni povremeno škljocanje fotoaparata. Djelić onoga što su proživljavali približeno je široj javnosti u prostoru &TD-a na skromnoj, ali prvoj samostalnoj selekciji omiljenih fotografskih radova Alena Kasumovića, studenta pete godine slikarstva na ALU-u.

Alen se od početka studija izdvojio od ostalih studenata, ali ne time što boluje od artroze zbog koje nije u mogućnosti koristiti obje ruke i noge, nego nevjerojatnom upornošću i ambicijom da uvijek bude bolji – i od samoga sebe.

“Upoznao sam Alena na Akademiji kada je bio prva godina. Često je dolazio u našu klasu k ‘starijim’ kolegama vidjeti što ga čeka u budućnosti. S druge strane kada bismo obilazili njegovu godinu u velikoj crtaonici, uvijek bi rado primio ne samo komplimente nego i kritiku svog rada”, prisjetio se Ante Brešić, apsolvent slikarstva. Ujedno je jedan od protagonista fotografija u kojima se Alen trudio bilježiti vlastitu svakodnevicu, a koja se od 8 ujutro do 8 navečer sastoji od umjetničkog stvaralaštva na fakultetu. Iako se sama izložba sastojala samo do nekoliko izloženih fotografija, posjetitelji su mogli prolistati knjigu u kojoj su sabrana sva ona djela koja Alen smatra dostojnima pokazivanja.

“Ono čime se najviše ponosim kod svoga sina je to što živi svoj život punim plućima i što nikad ne odustaje. To što je fizički drukčiji ne ometa ga da uistinu bude sretan i zahvalan na životu koji ima. Mnogim mladima naša velika očekivanja i zahtjevi okoline stvaraju teškoće u ostvarivanju snova. Kad ništa ne očekujemo, dopuštamo da osoba bude to što jest”, kazala je Mirjana Kasumović. Ponosna Alenova majka ujedno je i njegova osobna asistentica koja mu pomaže u obavljanju pojedinih dnevnih aktivnosti te ga vjerno prati u njegovim kreativnim avanturama. Dodala je da s Alenom nikad nije dosadno te zahvalno priznala da njezina sina okružuje mnogo osoba koje su spremne pronaći rješenja za prilagodbe koje su mu potrebne u radu. Tako mu je fotograf Damir Žižić pomogao s prilagodbom aparata pričvrstivši ga na dršku i na kolica. Osim toga aparatu je dodana vrpca koja Kasumoviću služi kao okidač.

“Fotografija mi se prije uvijek činila nesvladivom. Kako svladati upravljanje kamerom, samu mehaniku, recimo. Za razliku od slikarstva gdje je za izvedbu potrebno uvježbati tijelo, kod fotografije se pojavio izazov, novi izazov, a to je kako si uopće približiti kameru. Kako kameru učiniti dostupnom? Ovdje je bilo potrebno prvo svladati tehniku, pa tek onda ući u to iz nekog drugog smjera – kao fotograf”, oglasio se Alen. Fotografija mu mnogo pomaže u primarnom mediju – slikarstvu, iako ih ne voli miješati jer vjeruje da svakom mediju treba pristupati individualno te potpuno upoznati njihove karakteristike.

Na slikarske je izložbe već naviknut, no s izlaganjem fotografija otvara se novo područje na kojemu se neumorni Alen može ostvariti. I naravno, usput nešto zaraditi!