Čeka li kompleks Badel sudbina zagrebačkog Paromlina?

Čini se kako su spomenici industrijske baštine u Zagrebu, jedan za drugim, osuđeni na jednaku sudbinu. Grad raspisuje natječaje za urbana rješenja, novčano ih nagrađuje, a zatim zaboravlja. Ili se barem tako čini. I dok se projekti nižu i spremaju pod tepih, nekadašnji tvornički divovi, koji se ne obnavljaju - propadaju.

Jedan od takvih je kompleks Badel, sagrađen u 19. stoljeću za proizvodnju alkoholnih pića, danas pretvoren u skladište, i zgrada tvornice Gorica. Upravo je ona prenamjenom prostora u dvorane i klubove, postala domom za 22 udruge koje su ondje smještene. Od plesnih škola do boksačkih vreća, u Šubićevoj ulici građani imaju jedinstven objekt koji ujedinjuje sport, rekreaciju i kulturu.

IZVANA ORONUO

“Zagrebu nedostaje sportskih i kulturnih centara i mislim da je ova jedinica savršena za tako nešto. Ima odličnu lokaciju, mnogo parkinga uokolo, blizu su tramvajska stajališta, prodavaonice i tome slično”, rekla je Nikolina, jedna od polaznica tečajeva. “Zapravo već dosta ljudi zna za tu lokaciju kao za mjesto na kojem se nešto održava”, dodala je. No rekla je i kako bi se zgrada trebala renovirati. Ljudi koji su željeli ostati anonimni slažu se kako kompleks nagrđuje trg, a samo zdanje izgleda oronulo i nesigurno. Od krova koji prokišnjava do loših instalacija, stanari se susreću s problemima za koje je rješenje jedino potpuna renovacija. Predstavnik većine udruga Mislav Bjažić tvrdi kako je projekt za renoviranje, a ujedno i stavljanje kompleksa u funkciju sportsko-reakreacijskog centra, predan još prije nekoliko godina, ali nikad nisu dobili odgovor iz Grada koji kao vlasnik odgovara za imovinu.

“Novac za urbano rješenje koje predlažemo trebao je doći iz EU-ovih fondova”, tvrdi Bjažić. Također napominje kako takvim financiranjem kompleks ne bi bio samo obnovljen nego i opremljen. “Govorimo o sportskim dvoranama, kazalištima, galerijama...”

Bilo kakvom rješenju na put su stali ponajprije pravni problemi. Trenutačni korisnici odbili su produljiti ugovor sa Zagrebačkim holdingom, zbog nove klauzule u kojoj stoji da se stanare može, u slučaju rušenja, “izbaciti u najkraćem roku, bez pružanja alternative tj. ponude zamjenskih prostora”, rekao je Bjažić. Podsjetimo kako su upravo stanari godinama ulagali u održavanje prostora. Također, postavlja se pitanje kamo sve 22 udruge mogu otići?

“Mi smo unajmili dvorane i time sam zadovoljna, lokacija je predobra i šteta za klubove da odu nekamo drugamo”, požalila se korisnica prostora, koja godinama ondje unajmljuje dvorane.

SUDSKI SPOROVI

Odgovor koji smo dobili iz Gradskog ureda za prostorno uređenje podsjetio nas je na natječaj iz 2012. godine, koji je raspisan nakon geomehaničkih ispitivanja, istražnih radova i izrade tehničke dokumentacije zgrada kompleksa. Na natječaju koji je ponudio najbolje rješenje za kompleks, jednoglasnom odlukom suda, pobijedio je arhitektonski ured Pablo Pita Architects iz Portugala.

Oni zamišljaju blok kao zelenu jezgru koja bi se sastojala od prolaza, restorana, prodavaonica, ali bi nudila i kulturne sadržaje. Od pročelnice Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Jasminke Lukač doznajemo i kako je na temelju odluke gradonačelnika, 2014. godine osnovana Radna skupina za realizaciju tog projekta. Također je provedena javna rasprava zbog detaljnije izvedbe plana kao preduvjeta za konačno rješenje. Lukač napominje kako je Grad Zagreb u kontaktu s korisnicima prostora.

“S korisnicima koji prostor koriste bez valjane pravne osnove Grad Zagreb vodi sudske sporove radi iseljenja i naplate potraživanja”, napomenula je.

Unatoč medijskom interesu i velikom zanimanju građana te domaćih i stranih ulagača, čini se kako je neizbježno da pokušaje oživljavanja nekadašnjih jezgri čekaju jedino odgađanja koja na kraju vode potpunom propadanju ili rušenju. Treba li čuvati ili prenamijeniti industrijsku baštinu ili je ispratiti ondje gdje je i industrija u tom dijelu grada otišla – u prošlost?