Festival iskoračio u svijet seksa, droge i Alise u Zemlji čudesa

Jedan od najpoznatijih literarnih likova ove je godine proslavio 150. rođendan. Simpatična Alisa 1865. nastala je u glavi Lewisa Carrolla, a danas je dio globalne književne baštine. A gdje bi se mogla smjestiti ova plavokosa djevojčica ako ne na festival animacije? U to ime, Animafest je pripremio dva bloka kratkometražnih animiranih ostvarenja inspiriranih tom pričom. No budući da je ovogodišnje izdanje festivala u sebi spojilo dugi i kratki filmski metar, selektori su odabrali tri dugometražna filma kao dopunu kratkima.

DALEKO OD DISNEYJA

Neizostavan je pritom bio Disneyjev klasik iz 1951. koji je popularizirao lik Alise. I to je bio jedan od rijetkih filmova prilagođenih djeci. Naime, gotovo svi ostali filmovi iz tematskog dijela programa zahtijevali su publiku stariju od 18 godina. Tome je posvjedočio prvi filmski blok Promijenjeni, u koji je svrstano šest filmova što se bave adaptacijama književnog predloška. Pa se tako nakon bezbrižnog kratkometražnog Disneyjeva filma, ujedno i jedinog uratka na festivalu bez kolora, susrelo s drogom, seksom i - Alisom dakako. Zemlja čudesa ovdje je bila poimana kroz obilje psihodeličnih boja te raznih vrsta opijata. Zanimljiva je, na primjer, percepcija američkog animatora Vincea Collinsa u filmu “Malice in Wonderland” u kojem Alisa umjesto u rupu uskače u - vlastitu vaginu.

Nakon ovoga, koliko zapanjujuće zvuči film “Curious Alice”, gdje je smisao života svih aktera u Zemlji čudesa biti u potpuno drogiranom blaženom stanju - trava, tablete za spavanje, amfetamini, speed, LSD, heroin - izbor je na gledatelju. Možda će nekoga iznenaditi da je Zavod za mentalno zdravlje američkog ministarstva zdravlja ovaj film namijenilo osmogodišnjacima, a nosi obrazovni predznak. Međutim, film je izazvao kontraučinak jer potiče na konzumiranje opijata - bez obzira na to što Alisa na kraju “shvati” negativne strane dopiranja.

Drugi tematski blok Stvorenja - Alisa, pazi da ih ne sretneš slabije se dotiče same Carrollove priče, a sadržajno je mnogo benigniji od prethodno spomenutih kratkih filmova. Ipak - teško se oteti dojmu da ipak nisu potpuno namijenjeni dječjoj publici s obzirom na vizualna rješenja glavnih aktera. Krpeni zec, čiji su dijelovi tijela u raspadnom stanju, ružičasti plastelinasti zečevi koji umjesto mozga imaju rupe u glavi ili pak dva medvjeda (od kojih jedan očnu duplju krije povezom za oči) koja hodaju po šumi ubijajući jednoroge.

Ako su ovi likovi nekome bili dječja igra, selektori festivala priredili su film koji je s lakoćom mogao ispuniti zastrašivačke kriterije onih najhrabrijih. Riječ je, dakako, o kultnom češkom animatoru Janu Švankmajeru. Svojim filmom “Alice” odmaknuo se od predodžbe Zemlje čudesa kao bajkovita mjesta sa simpatičnim bićima. Napravio je upravo suprotno - nadrealno realnu te nasilnu adaptaciju svojstvenu samo njemu.

PRIZMA GLEDATELJA

“Jesi li već riješila zagonetku?”, upitao je Klobučar, okrenuvši se prema Alisi.

“Ne, predajem se”, odgovorila je. “Koji je odgovor?”

“Nemam blage veze”, rekao je Klobučar.

Upravo tako se osjeća gledatelj nakon što odgleda svih 16 filmova iz tematskog dijela programa. Što, gdje, kako, zašto, kada, tko? Potpuno je nevažno. Svaki od ovih filmova funkcionira sam za sebe neovisno o elementima kojima autori kreiraju priču. Uz ravnotežu između pomalo jezivih te “pitomih” filmova, potrebno je samo ugodno se smjestiti - i zajedno s Alisom uploviti u Zemlju čudesa.