Priča o novinama koje propadaju i novinarima prepunima slabosti

Prvi roman Toma Rachmana toliko je dobar da sam ga morao pročitati dvaput samo kako bih utvrdio kako mu je uspjelo. Još nisam došao do pravog odgovora, a nije mi ni jasno odakle tako mladoj osobi (...) tako zrelo shvaćanje ljudskih slabosti. Čitajući roman, čas se grohotom smijete, čas vam se kida srce.

Christopher Buckley za New York Times ovim je riječima prije četiri godine nahvalio prvijenac Toma Rachmana, roman “Imperfekcionisti”. Ponukana ne samo time nego i novinarstvom kao lajtmotivom romana uronila sam u Rachmanov gorko-slatki svijet izgrađen oko jednih - novina. Neimenovane internacionalne novine na engleskom jeziku sa sjedištem u Rimu, 1954. godine osnovao je samozatajni milijunaš Cyrus Ott. Više od pedeset godina nakon osnutka, novine strelovito jure u propast. Čitatelja je sve manje, kao i novčanih sredstava na kojima novine opstaju. Privatni životi urednika, novinara i redaktora, koji su ujedno i glavni likovi, postaju važniji od samih vijesti i novina.

Upravo je prema likovima Rachman podijelio poglavlja, njih jedanaest. Usporedno s polaganom i neminovnom propašću novina pratimo drame ljudi koji, usprkos svim svojim problemima, nerijetko vezanim baš uz posao, i dalje vole to što rade.

Bez obzira na relativnu starost knjige, višestruko se isplati iskopati je s polica knjižnica ili knjižara. S jedne strane, knjiga je nošena kompleksnim likovima zbog kojih se smijete, hvatate za glavu ili im “krešete” sve po spisku. S druge strane, kroz likove ćete nanovo upoznati novine i sve one koji su potrebni kako biste ujutro uz kavu bili adekvatno informirani o brojnim aktualnostima. Naravno, pod uvjetom da vijesti ne “prelistavate” na smartphoneu ili računalu.

Prije svega, Rachmanov prvijenac preporučujem vjernim ljubiteljima i čitateljima novina, kojima su one dnevni ritual i koji, dakako, i dalje nemaju ništa protiv zaprljanih prstiju nakon šuškavog prelistavanja medija starog više od 400 godina.