Nemamo mecene, imamo sramotan proračun i EU koji ne zna što trebamo

Prema mišljenju mnogih kulturnjaka i ljudi koji kulturu samo prate, u našoj zemlji za kvalitetne kulturne sadržaje nedostaje financijskih poticaja, ali i donacija financijaša, koji bi omogućili oživljavanje kulturne scene. Loše je i to što da proračun za kulturu nikad u Hrvatskoj nije bio manji, a na natječajima ostaju zakinuti brojni kreatori kulturnih sadržaja kojima tako postaje upitan daljnji rad.

Privatne donacije u kulturi, mecene, praktično su nepoznanica za ove prostore, pogotovo otkad donatori ne mogu ostvariti dodatne porezne olakšice. S druge strane, kako se čini, ni ulazak u Europsku uniju nezavisnoj kulturi ne donosi nužno bolju budućnost.

NA DNU

Miro Gavran, poznati hrvatski dramatičar i romanopisac, jako rijetko koristi donacije Ministarstva kulture.

"Samo ponekad kada idem na neke udaljene premijere znam zatražiti od Ministarstva kulture da mi pokrije avionsku kartu, dok mi domaćin u pravilu plati hotelski smještaj", kaže Gavran.

"Teatar Gavran godišnje od Ministarstva kulture dobije pedeset tisuća kuna za igranje u siromašnim mjestima po Hrvatskoj, tako da im cijenu predstave, zahvaljujući tom novcu, možemo smanjiti za dvije tisuće kuna", objašnjava Gavran.

S druge strane redatelj Mario Kovač o ovom pitanju govori da njegov "kazališni, i općenito umjetnički rad, nikada nije ovisio o donacijama grada ili države pa osobno nisam osjetio to smanjenje, ali u razgovoru s kolegama osjetno su nezadovoljniji posljednjih nekoliko godina."

Kovač upozorava i na to "da je udio u proračunu Vlade koji koristi Ministarstvo kulture pao na manje od 0,5 posto, po čemu smo na dnu europske ljestvice dotacija u kulturi".

Uz to što je postotak iz proračuna za kulturu svake godine sve manji, razgovorom s književnicom i spisateljicom Tanjom Tolić doznajemo da se donacije ministarstva kulture uglavnom kroz natječaje, dodjeljuju izdavačima, kazalištima, odnosno skupinama umjetnika koji su okupljeni pod zajedničkim ciljem djelovanja i imenom.

Što se pak tiče ulaska Hrvatske u EU, kulturnjaci s kojima smo o ovoj temi razgovarali slažu se o tome da će se situacija u vezi s financiranjem kulture potencijalno dodatno pogoršati. Gavran za to vidi dva razloga.

'MALI' UMJETNICI

"Prvi je razlog u tome što EU više ne tretira kulturu kao prioritet, a drugi razlog je u tome što o hrvatskim kulturnim projektima kao i o hrvatskim kulturnim potrebama EU-ovi birokrati iz drugih zemalja znaju jako malo, a ipak odlučuju. Svi pogrešno govore da je riječ o EU-ovu novcu, a zaboravljaju da je to hrvatski novac, koji smo mi uplatili u EU blagajnu, a onda nam to nazad vraćaju i raspoređuju ljudi koji nemaju osnovna znanja o našoj kulturi i našim kulturnim potrebama."

Slično misli i Kovač, koji glavni problem vidi u tome što "EU obično financira velike, kapitalne projekte poput infrastrukture, a od toga obični 'mali' umjetnici u pravilu neće imati neke izravne financijske koristi".

Na kraju ostaje jedino nada da će se kulturne projekte u Hrvatskoj pronaći i neki alternativni načini financiranja jer, kako se čini, kulturnjaci mogu računati na sve manje razumijevanja i novca od institucija koje bi za njih trebale biti zadužene.