‘U što sam se uvalila...’

‘Proba, pisanje pjesama, pripreme prije i poslije te koncerti - sve je to prekrasno i poetično, ali je posao’, kaže mlada glazbenica koja je studirala i završila arhitekturu

Kombinacija njezina glasnoga i moćnog glasa kao da disciplinira nemirnu publiku - samo je jedan od napisa koji opisuju dobitnicu Porina, mladu kantautoricu Saru Renar, koja je svoj glazbeni put počela prije dvije godine. Diplomirala je arhitekturu, a dosad je izdala dva kantautorska albuma te nekoliko obrada i pjesama izvan albuma. Glazbu smatra poslom, ali i najvećim užitkom.

Bavljenje glazbom je nastupilo nakon arhitekture ili je bilo simultano?

Svestrana sam osoba, a za arhitekturu je trebalo učiti sve, pa mi se to činilo logično. Nisam previše razmišljala o tom poslu zapravo, i, eto, nisam išla ni na jedan drugi prijamni i na kraju sam bila druga. Imala sam malo samopouzdanja što se tiče glazbe, uvijek sam mislila da je netko drugi bolje svirao, pjevao...

Kada si ušla u svijet glazbe?

Završila sam violinu u Glazbenoj osnovnoj školi. U srednjoj školi sam počela malo ‘prčkati’ po gitari, pa se malo intenzivnije pozabavila time na faksu. Poslije sam išla na pjevanje i tečaj gitare. Sve ostalo je vlastiti rad. S vlastitim skladbama krenula sam prije kojih četiri-pet godina, pri kraju faksa. U početku sam bila članica nekoliko demo-bendova, što je bilo dosta neozbiljno.

Sad kad si već nanizala nastupe iza sebe, koji ti je od njih najdraži?

Generalno mi je najdraže nastupati u Bunkeru u Pazinu, a i solo nastup u Rockmarku ove godine također je bio odličan. Dva puta smo napunili Quasimodo u Splitu, a Mali pogon Tvornice kulture također smo rasprodali.

Kako se ‘snalaziš’ nakon osvojenog Porina?

Iznenadio me osvojeni Porin, cilj mi je bio samo izvesti taj nastup kako valja. Tog dana sam bila cijeli dan na poslu i umorna od puta. Tek kada sam došla nasred Arene shvatila sam u što sam se uvalila!

Što te drži prisebnom i stabilnom?

Drago mi je da sam u ovo krenula poslije dvadesete. Svaki koncert je trenutak kada dajem cijelu sebe. Naučila sam štedjeti energiju, da mi nešto ostane. Potrebno je naći trenutke za sebe, kad doslovno mirujem i čitam knjigu. Svakodnevno susrećem jako mnogo ljudi, često čitam pozitivne i negativne kritike i kada se sve to zbroji, sve te to potroši kao osobu.

Kada bi ti se pružila šansa, koga bi odabrala za predgrupu?

Line up na kojem bi se voljela naći, da je nekakav festival u pitanju su npr. Porto Morto, Vlasta Popić, Nina Romić sa svojima, Mort, Barbari.. Od svjetskih mi se sviđaju FKA Twigs, Kimbra, Sia... Ne bih rekla da imam konkretne uzore, ali uvijek je zanimljivo vidjeti što netko drugi stvara. Slušam Haustor, Darka Rundeka, Pipse te Marka Lanegana...

Tvoja glazba pripada supkulturi, ali si i dalje medijski eksponirana. Kako izgleda jedan dan u tvom životu?

Pa, eto, danas mi je dan bio zanimljiv. Nakon što sam malo predugo ostala vani i ranojutarnjeg buđenja, tuširanja i kave, išla sam na HRT najaviti svirku koja je na kraju bila otkazana. Poslije sam išla šetati svojeg psa Buru i pospremila stan. Provela sam neko vrijeme na telefonu, spajajući ljude i dogovarajući druge svirke. Nakon toga ste mi došli vi, a poslije me čeka ručak kod mame. Danas mi je miran dan. Inače je dan pun telefona, dogovora, e-poruka, svega. Jedan dio dana, za koji se uvijek borim da bude što veći, je kada ‘prčkam’ po instrumentima. Uz sve to, dala sam si još posla, i to u radionici u Centru za kreativno pisanje CeKaPe i na radiju Yammat FM. To mi je također neko ulaganje u budućnost.

Imaš li neki savjet mladima koji kažu da nemaju vremena?

Mislim da je super iskoristiti maksimalno vrijeme dok si na faksu jer si malo manje opterećen životom. Na poslu nema markiranja i kolega te neće ‘zapisati’. Nije na odmet imati pozadinski plan, barem psihe radi. Meni je lakše donijeti odluku da se npr. neću baviti arhitekturom u životu, ali ako baš sve propadne, uvijek mogu crtati legalizacije. Također mislim da ako sva ova medijska eksponiranost krene kada si premlad, lako izludi čovjeka. Ništa ne pada s neba i nitko ne može u jednom jutru napisati tri albuma, mnogo je tu rada. To je sve posao sa svim pozitivnim i negativnim stranama. Proba, pisanje pjesama, pripreme prije i poslije i koncerti - sve je to prekrasno i poetično, ali je posao.