U ‘boljoj’ prošlosti ima i tapkanja u mjestu

Jedni ih nazivaju revolucionarnim “zlatnim razdobljem” slobode, dok ih drugi smatraju melankoličnim razdobljem kasnoga socijalizma. U posljednje se vrijeme sve češće imamo prigodu prisjetiti osamdesetih godina u Hrvatskoj, koje se na velika vrata vraćaju u sve dijelove kulture.

’ERA SLOBODE’

Povratak u to doba svim posjetiteljima omogućila je izložba “Osamdesete – slatka dekadencija postmoderne” u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Zagrebu, prikazujući jednu “eru” s naglaskom na umjetničke i medijske slobode kojima je bila obilježena. Cigarete Fabrike Duvana Sarajevo prodavane su u kutiji ukrašenoj “portretom” Djevice Marije, u Varaždinu je otvoren prvi gay-teatar, a u zagrebačkom pothodniku održala se akcija pisanja grafita “Za demokratizaciju umjetnosti”. U slikarstvu, fotografiji i književnosti vidljiva je umjetnička hrabrost i slobodniji izraz, a urednici listova Start i Polet usuđuju se iskoristiti smanjenu stegu sustava, pa promiču toleranciju i seksualnu ravnopravnost. S druge je strane iz istih listova vidljiva poljuljana politička i društvena situacija u Hrvatskoj tih godina prošloga stoljeća.

“Tapkamo u mjestu?”, jedan je od naslova tekstova objavljenih na toj vrlo zapaženoj izložbi, koji ističe da se iste rasprave kao tada u medijima vode i danas. O društvenim problemima iz tadašnjih naslova u Startu i Poletu čitamo i danas: pitanje stečaja, spalionica smeća kao najveća briga komunalne scene, religiozni fenomeni poput ukazanja, (ne)popularnost vlade, koncept “odnosa s javnošću”...

Možda je ta sličnost između najvažnijih društvenih pitanja tada i danas razlog povratku (revolucije ili melankolije) ‘80-ih u popularnu kulturu današnjice. Brojne rasprave o tome izazvala je HRT-ova serija “Crno-bijeli svijet”, koja je u kratkom roku zainteresirala mnogo mladih. U modu su se vratili isprani traper, trapez, jastučići u ramenima, minisuknje i šarene tajice, a inspiraciju u ‘80-ima našli su i noćni klubovi. U “History clubu” u Zagrebu, na primjer, svake se srijede već tradicionalno organizira “TRASH party”, a vikendom se rock i pop-zvuci iz Jugoslavije mogu čuti u “Vip clubu”, “Močvari” i “Katranu”.

“Mojim je ‘starcima’ bilo pet puta bolje nego meni danas, izlasci su bili zabavniji, a glazba kvalitetnija”, kazala je devetnaestogodišnja Klara Matijašić, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i redovna posjetiteljica trash partyja.

GLAZBENA SCENA

Osim DJ-a koji puštaju stare hitove za nove generacije koje ih nisu imale prigodu slušati, nekolicina novoosnovanih bendova odlučila ih je uživo izvoditi 30 godina kasnije. “Mr.Q, Pivana” i “Retro night bar” u Zagrebu neka su od mjesta u kojima je bend Only friends and family uspio vratiti publiku u prošlost hitovima Aerodroma, Haustora, Zane, Parnog valjka i drugih imena jugoslavenske kulturne scene u ‘80-ima.

“Mislimo da je to jedno od najluđih razdoblja i htjeli smo se istaknuti jer danas malo tko svira glazbu iz tog vremena”, za Global je rekao Tomislav Kreš, student Muzičke akademije u Zagrebu i član benda. “Ta je glazba puna ‘pozitive’ i k tome je plesna. Mislim da mlade zanima to razdoblje jer ga nisu imali prilike doživjeti”, komentirao je Kreš.