Plati kavu stihom

Zbog ubrzanog tempa života ljudi imaju sve manje vremena opustiti se i pobjeći od svakodnevice. U Zagrebu se zato u Kordunskoj ulici u prostoru bivše Kinoteke nalazi Julius Meinl Poetry Cafe. Zahvaljujući posebnom interijeru kafića, prostor odiše posebnim ugođajem koji zagrebačkim ljubiteljima poezije i istinskih kulturnih vrijednosti, ali i onima koji se tako osjećaju, daje mogućnost da uz kavu pobjegnu od svakodnevice i opuste se. Česti gosti ovog netipičnog ugostiteljskog objekta su i zagrebački studenti.

Od stiha do knjige

„Otvaranje ovakvog kafića pravo je osvježenje za Zagreb. Svi kafići su mi jednaki i vode istu politiku. Ovo je nešto stvarno posebno. Volim u pauzama između predavanja s kolegama doći ovdje popiti kavu, eventualno ponoviti za ispit ili se jednostavno zadubiti u vlastite misli, a često sa sobom donesem i laptop pa napišem koju stranicu svoje knjige“, rekla je Elena Brodenova, studentica komunikologije na Hrvatskim studijima koja se već deset godina aktivno bavi pisanjem i sprema za izdavanje svojih djela.

Ljepotom i umjetnošću protiv materijalizma

Zidovi tog kafića oslikani su različitim stihovima, a u oslikavanju su sudjelovali i studenti Akademije likovnih umjetnosti. Stihovi koji krase kafić odabrani su putem njegove Facebook stranice gdje su korisnici Facebooka mogli predlagati svoje omiljene stihove i tako ući u krug onih čiji stihovi bi se mogli naći na zidovima lokala.

Čitava ideja potječe od edukativne i posebne kampanje brenda Julius Meinl koja je pokrenuta još u ožujku prošle godine, a čiji cilj je bio izboriti se protiv materijalizma i usaditi običnim ljudima svijest o ljepoti i važnosti poezije te da je nauče prepoznati svuda oko sebe i uključivati u svoju svakodnevicu.

Dan poezije

Kao dio Julius Meinl Poetry projekta, na Međunarodni dan poezije, 21. ožujka svake godine, posjetitelji ovog lokala plaćaju kavu stihom, a ne novcem. Tako su i ove godine na taj dan, u 27 zemalja na 4 različita kontinenta u 1153 Julius Meinl Poetry Cafe lokala, posjetitelji naručenu kavu platili tako što su, kada su odlazili, umjesto napojnice ostavili omiljeni stih uz praznu šalicu kave. Ništa drugačije nije bilo ni u zagrebačkom Poetry Cafeu.

„Takva gesta dokaz je da one prave životne vrijednosti još uvijek nisu izblijedile i da materijalizam i hedonizam ipak nisu zavladali svijetom u tolikoj mjeri kao što se zapravo čini. Poezija je nešto najvrjednije što postoji na ovome svijetu i ljudi koji pišu te stihove najbolji su ljudi. To treba znati cijeniti. To je umjetnost“, naveo je Leopold Rupnik, student povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu.

„Ne idem često na kave jer je većina kafića prepuna, a obično ako dogovaram kavu to je zbog nekog konkretnog razloga koji obično uključuje privatne razgovore s kolegama. Dakle, treba mi privatnosti, a ne kafić prepun nepoznatih bučnih ljudi. Ovdje pronađem određeni mir i mjesto za ugodnu konverzaciju uz kavu“, dodao je.