Dominacija zatvorske tematike

Ne broji se ako kradeš od kradljivca - simpatično je to obrazloženje Manfreda Vainokivija, redatelja filma “Kradljivi socijalizam”. Još kao dječak dobro je upamtio po čemu je bila poznata sovjetska Estonija. Nije bilo pravila, gotovo svi Estonci potkradali su državu – od najmanjega do najvećega. Na primjer, nezaboravna je scena u kojoj policajci kradu već ukradenu ribu. Ali daleko je dojmljivija ljudska snalažljivost kako bi se što učinkovitije počinilo nedjelo.

„Jedva sam čekao odrasti kako bih mogao snimiti priče o ljudima o kojima sam slušao kao mali“, priznao je Vainokivi na razgovoru (Q&A) nakon projekcije filma. Na kraj filma smjestio je anegdotu vlastitog oca koji je iz ciglenog zida u svojoj tvrtki namjerno izvadio jednu ciglu kako bi imao izliku da sruši čitav zid – i cigle jednostavno odnese kući. Kako optužiti jednoga ako svi čine isto?

NA MARGINI DRUŠTVA

„Ljubiteljima dokumentarnog filma, ali i medijima, prilično je atraktivna tema ljudi izvan društvenih normi, ili na margini društva, izloženih nasilju, onih s nasilnom prošlošću, i slično“, pojasnio je filmolog Nikica Gilić. To možda objašnjava zašto ZagrebDox preferira takve filmove na repertoaru. Selektor pak programa ovogodišnjeg ZagrebDoxa Nenad Puhovski o tome kaže:

„Jednostavno je - glumci radije glume zločince nego heroje, djevojke više vole ‘zločeste dečke’ od dobrih, ljudi koji pričaju priče (a tu pripadaju i redatelji svih filmskih žanrova) vole tu vrstu likova jer su zanimljiviji i životniji od ‘dobrica’“, rekao je.

Ako se pogledaju dva nagrađena “prijestupnička” filma – “Kaineova djeca”, svojevrstan nastavak originalnog dokumentarca “Bebukottak” (Pali) iz 1985. i portret mladog prijestupnika Bojana u “Verudi – filmu o Bojanu”, potvrđuju se riječi Puhovskoga. Dok su “Kaineova djeca” smještena u komunističku Mađarsku, redatelj Thomas Heise protagoniste prati u zatvoru u Ciudad de Mexicu. Svojih 220 mladića smještenih unutar zidina tog zatvora naziva “stanovnicima grada” zbog čega i sam film nosi neprevodiv naziv “Städtebewohner”. S druge se strane Marcell Gerő nije mogao oteti dojmu nakon što je pogledao dokumentarac iz 1985. o mladim kriminalcima te je silno htio doznati kojim su putanjama krenuli njihovi životi 30 godina nakon izlaska na slobodu. Od šestorice mladića, Gerő je uspio doći do četvorice. Do početka snimanja filma redatelj nikada nije upoznao zatvorenika pa mu početak priče nije bio osobito ugodan.

„Kad sam se prvi put išao naći s Palijem, pozvao sam prijatelja da ide sa mnom“, prepričao je svoj susret s jednim od trojice odabranih likova za film.

Za one koji su na Zagreb Film festivalu ili u kinu Europa propustili film “Goli”, hvaljeni prvijenac Tihe K. Gudac, na festivalu je bilo moguće ponoviti gradivo. Dojmljiv film, posebice za mlađe generacije kroz iskustva redateljičine obitelji i bližnjih daje uvid u kalvariju zatočenika najpoznatijeg hrvatskog zatvora – onoga na Golom otoku.

Dok su zatvorenici na “Golom” nevine žrtve, kanadski film “Daleko od očiju, daleko od srca” klasičan je poligon za jednu od čestih moralnih rasprava – možemo li osuđivati zločince koji nisu psihički zdravi? Kroz članove obitelji pacijenata u kanadskoj psihijatrijskoj bolnici, publika je i sama podvrgnuta preispitivanju vlastitih stavova. Dok glavnog protagonista Michaela, ubojicu svoje majke, otac redovito posjećuje, njegovo je mišljenje da mu potpuna sloboda nikada ne bi trebala biti omogućena.

’SIMPATIČNO’ NEDJELO

Kao jedan od posljednjih filmova na festivalu, uvršten je zabavan film koji je napunio dvoranu. Krivotvoritelj Mark Landis s čijim je legalnim kriminalom upoznat čitav svijet, u filmu “Umjetnost i obrt” s lakoćom je nasmijao sve prisutne.

„Film sam išla gledati jer se tiče moje struke. S obzirom na to da je umjetnost univerzalna na više razina, smatram kako je film zanimljiv primjer gdje se pokazuje kako zakoni i društvene norme ne mogu nekome odrediti hoće li se baviti umjetnošću ili ne, makar i na ovako specifičan način“, podijelila je s nama studentica povijesti umjetnosti Raša Savić. Ono specifično u starom Landisu jest činjenica da za nedjelo ne može biti kažnjen. A da stvar bude paradoksalnija, toliko je simpatičan da vrlo brzo ruši i sve društvene osude čime se dolazi do maksimalne favorizacije glavnog lika. No da ne ustrajemo na daljnjem filozofiranju i zadržimo se na jednostavnom objašnjenju Puhovskog: „Živimo, naime, u kapitalističkom društvenom uređenju. Svaki kapitalizam, u svojim korijenima počiva na prijevari i krađi, a mnogi i na ubojstvu. Filmovi to samo oslikavaju“.