Bijeg od stvarnosti ili poticaj gledateljima da se pokrenu

Lani se na malim ekranima počela prikazivati emisija Nove TV pomalo zbunjujućeg naziva “Tvoje lice zvuči poznato”. Enigma je stvorena i, iako je riječ o poznatoj inozemnoj franšizi, svi smo htjeli doznati odgovor na pitanje: Što je to? Naslov je svoju svrhu ispunio.

Kada smo pogledali prvu emisiju, vidjeli smo o čemu je zapravo riječ. Neki su bili oduševljeni, a neki su rekli da je sam koncept showa nakaradan, da je to najobičnije kreveljenje koje je gledano samo zato što je na televiziji. Ali kod tog showa postoji nešto što vam jednostavno ne da da se odlijepite od ekrana dok emisija traje. Koliko je TLZP televizičan i zanimljiv pokazuju i dosad rijetko viđene visoke stope gledanosti, a ne treba ni sumnjati da će mu u korak ići i novi talent show “The Voice” na HTV-u.

O fenomenu velike gledanosti takve vrste showa, odnosno o tome što ljude privlači toj vrsti televizijske zabave, upitali smo dvije psihologinje, profesoricu Tanju Puretu i profesoricu, dr. sc. Mirjanu Krizmanić, koje imaju suprotna mišljenja. Dok je Pureta imala uglavnom riječi hvale za show i sudionike, Krizmanić je rekla kako joj se show nije svidio jer smatra da njegovo gledanje nije zahtijevalo ni jednu misao ili emociju pa je i to razlog zašto je sam show dostigao tako visoku gledanost.

S druge pak strane Pureta, govoreći o tome kako nijedan gledatelj showa sigurno nije mogao dobiti poruku o tome da su pjevanje, ples i gluma lak posao, upućuje na emisiju kao na priliku pojedinca (gledatelja) koji su u potrazi za inspiracijom i hrabrošću da se i osobno upuste u avanturu vlastitog razvoja. Smatra kako su u showu mogli dobiti to što im za takav razvoj treba.

Pureta govori i o fleksibilnosti te razini otpora kandidata prema zahtjevima koji su se pred njih predstavljali, o čemu je ovisio i njihov uspjeh u natjecanju. Kandidati koji su zadatke i preobrazbe prihvaćali s entuzijazmom i otvorenošću u pravilu su automatski imali bolje rezultate od onih koji su u sebi imali velike borbe u smislu odlučivanja kako se prepustiti pojedinoj ulozi.

Mlada sociologinja Ira Alaburić pak ne vidi tako duboke razloge gledanosti kao Pureta. Ona nam je kazala kako je emisija bila gledana iz jednostavnog razloga, a to je njen zabavan i opuštajući karakter. Velik dio popularnosti showa pripisuje i sudjelovanju ličnosti iz javnog života. Povrh svega navodi da je humanitaran karakter showa bio također jedan od važnih čimbenika gledanosti koji su zajedno tvorili emisiju koja dopušta svima da se nakratko opuste od razmišljanja kako će sutra platiti račune.