Hong Kong: izazivanje autoriteta kineskog režima

Prodemokratski prosvjedi koji posljednjih mjeseci potresaju Hong Kong najveći su izazov kineskom komunističkom vodstvu još od masovna okupljanja studenata na Trgu nebeskog mira u Pekingu 1989. godine. Zahtjevi prosvjednika za demokratizaciju izbora političkog čelnika Hong Konga izravan su udar na autoritet kineskog režima koji je odlučio zadržati isključivo pravo nominacije kandidata koji će se 2017. natjecati za tu dužnost. Revolucija kišobrana, kako je popularno nazvano masovno okupljanje prosvjednika diljem Hong Konga, tako je na ozbiljnu kušnju stavila sposobnost režima da suvereno vlada državom i održi je politički stabilnom i jedinstvenom.

Hong Kong je nakon priključenja matici nastavio djelovati kao posebna administrativna regija s visokim stupnjem autonomije u svim područjima osim u onima koja se tiču vanjskih poslova i obrane. Taj mu status omogućava očuvanje postojećeg ekonomskog i društvenog sustava, kao i razvoj demokratskih procesa. Unatoč tome, Peking je zadržao pravo veta na političke promjene, što usporava razvoj političkog sustava prema uspostavi liberalne demokracije. Upravo je takav scenarij izazvao reakciju desetaka tisuća stanovnika Hong Konga koji uličnim prosvjedima i okupacijom trgovačkih i financijskih četvrti nastoje izboriti veći stupanj demokratizacije. S obzirom na čvrst stav kineskog predsjednika Xi Jinpinga i moćne komunističke partije, nije izgledno da će se takav scenarij uskoro i realizirati. Predsjednik Xi je jasno istaknuo kako unutar kineskih granica ne želi demokratski sustav zapadnog tipa. Naime, režim u Pekingu liberalnu demokraciju smatra političkim sustavom nespojivim s konfucijanskom tradicijom i neprikladnim za vladanje velikom i složenom državom kao što je Kina. Osim toga, liberalno-demokratski model u Pekingu se percipira kao produžena ruka zapadne hegemonije koja pod krinkom svojih univerzalnih vrijednosti želi Kinu preoblikovati u skladu s njezinom ideologijom, srušiti komunistički režim i zadobiti veću kontrolu nad kineskim unutarnjim i vanjskim poslovima.

S obzirom na navedeno, može se očekivati da će kineski režim, uz pomoć svojih političkih klijenata u Hong Kongu, odlučno ustrajati da bi na području posebne administrativne regije zadržao postojeći model “ograničene demokracije“. Ipak, vlasti u Hong Kongu, za razliku od režima u Pekingu, ograničene su pravnim sustavom koji im priječi krvavo suzbijanje prosvjeda, neopravdano uhićenje vođa prosvjeda i čvrstu kontrolu medija. Osim toga, Peking je svjestan da bi razbijanje prosvjeda nalik na masakr na Trg nebeskog mira destabiliziralo Hong Kong kao regionalni financijski i trgovački centar te narušilo imidž Kine kao odgovorne sile koja teži skladnom društvu i skladnom svijetu. Stoga je vjerojatno da će vlasti u Pekingu i Hong Kongu s prosvjednicima krizu pokušati riješiti dijalogom i ponekim ustupkom, a da značajnije ne ugroze postojeći politički model koji komunističkom režimu jamči kontrolu te administrativne regije. Međutim, ne treba sumnjati da će režim u cilju očuvanja svog političkog autoriteta i statusa Kine kao velike i moćne sile posegnuti i za manje popularnim sredstvima, ako bude potrebno.