Belgijci imaju, a žale se - želim i ja!

Svaki put kada otputujem, vratim se bogatija za nekoliko stvari: magnete za hladnjak, slasticu ili pripravak tipičan za grad ili regiju koju sam posjetila i, naravno, dojmove koji variraju od “ Zagreb je Houston“ do “vozni red zaista postoji i k tome ga svi poštuju“. Put u Belgiju bio je malo bliže ovom drugom.

Bez naplate i prigovora

Prva asocijacija na tu sjevernu kraljevinu mnogima je sigurno hrana: krumpirići, vafli, čokolada i, naravno, pivo. No ako zagrebemo ispod Stelle Artois i kralja Filipa, nailazimo na uređenu i nadasve bogatu državu. Prvi susret s cijenama, kao što to obično na putovanjima biva, dogodi se na aerodromu, u mom slučaju Bruxelles Charleroiju. Umorna putnica traži nešto za okrepu i ugleda malenu pekarnicu ispred koje zamalo gubi svijest jer jedno pecivo stoji sedam eura. Stoga ipak ostajem pri sendvičima u aluminijskoj foliji, kao i svako dijete s naših područja koje se otisne na put daleko od kuće.

Kako je moje desetodnevno odredište Ghent, krećem prema autobusnom terminalu i kupujem kartu za autobus koji će me dovesti do cilja. Autobus dolazi na vrijeme, ali još veće iznenađenje tek slijedi - torbe se ne naplaćuju i vozač vam ih neće spremiti u prtljažnik! S obzirom na to da smo naučeni prigovarati o sedam ili deset kuna za, nazovimo to, skladištenje prtljage, ovo je sasvim novo iskustvo.

Ghent je poznat kao studentski grad i svaki kutak šireg centra odiše tom idejom. Brojni pabovi, kafići i dućani poznatih robnih marki prava su meka za mlade, urbane ljude koji svoje slobodno vrijeme vole provoditi izvan kuće. Uz razgovor s mladima koji čitav život žive, obrazuju se i rade u Ghentu, doznajem poprilično intrigantne podatke. Visina je prosječne plaće u uobičajenom radnom odnosu oko 2400 eura, gotovo 18.500 kuna, dok je sat studentskog rada u prosjeku plaćen od deset do 13 eura! Uspoređujući ove brojke s Hrvatskom, prva misao mi je bila - pa kako mi uopće preživljavamo! Zdrav razum mi nalaže da se raspitam i o drugim troškovima, poput stanovanja (koje je zaista skupo, soba u kući stoji i do 400 eura na mjesec) ili hrane i odjeće. Zaključak je bio da sigurno žive mnogo bolje nego njihovi vršnjaci u Hrvatskoj. Zašto? Izuzmemo li stanovanje i cigarete, ostale materijalne, potrošne stvari ne stoje više nego ovdje, što rezultira s više novca koji ostane “sa strane“. Ostavljaju dojam bezbrižnog naroda koji je neopterećen financijskim brigama i bez egzistencijalnih problema s kojima se mi susrećemo svaki dan.

Ugodan život

Jednako misli i Petra Frančina, studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, koja je također posjetila Ghent. “Belgija je oduvijek jedna od mojih zemalja snova. Općenito me oduševljava sjever Europe jer mi predstavlja idealtipski uređeno moderno društvo - mogućnost za zaposlenje i napredak“. Dodaje: “I dok sam očekivala hladne i rezervirane Belgijce, iznenadila sam se upoznavši možda čak i pomalo razmažene karaktere nesvjesne ugodnosti života u kojima su odrastali i u kojima i dalje žive“. Zaključuje da su Belgijci razvili apsurd - imaju sve, a žale se!

Bilo je lijepo vidjeti Ghent i Belgiju općenito. Ne samo povijesnu i očuvanu arhitekturu nego i uvjete života studenata koje tako želimo u Hrvatskoj. Stoga putujmo, učimo i upoznajmo više kako bismo i kod kuće imali sve, pa makar se i žalili!