Belgijanci imaju, a žale se - želim i ja!

Svaki put kada otputujem, vratim se bogatija za nekoliko stvari; zaista predvidivim magnetima za hladnjak, slasticom ili pripravkom tipičnom za grad ili regiju koju sam posjetila i naravno, dojmovima koji variraju od „ Zagreb je Houston“ do „ Vozni red zaista postoji i k tome ga svi poštuju“. Put Belgiju bio je malo bliže ovom drugom.

Bez naplate i prigovora

Prva asocijacija na ovu sjevernu kraljevinu mnogima je zasigurno hrana: krumprići, vafli, čokolada i naravno pivo. No, ako zagrebemo ispod Stelle Artois i kralja Filipa, nailazimo na jednu uređenu i nadasve bogatu državu.Inicijalni susret s cijenama, kao što to obično na putovanjima biva, odvija se na aerodromu, u mom slučaju Bruxelles Charleroi. Umorna putnica traži nešto za okrjepu i ugleda malenu pekarnicu ispred koje zamalo gubi svijest jer jedno pecivo košta sedam eura, stoga ipak ostajem pri sendvičima u aluminijskoj foliji kao i svako dijete s naših područja koje se otisne na put daleko od kuće.

Kako je moje desetodnevno odredište Ghent, krećem ka autobusnom terminalu i kupujem kartu koja će me otpremiti do cilja. Autobus dolazi na vrijeme, ali još veće iznenađenje tek slijedi – torbe se ne naplaćuju, a vozač vam ih neće pospremiti u prtljažnik! S obzirom da smo naučeni prigovarati o sedam ili deset kuna za, nazovimo to, skladištenje prtljage, ovo je sasvim novo iskustvo.

Ghent je poznat kao studentski grad, i svaki kutak šireg centra odiše tom idejom. Brojni pubovi, kafići i dućani poznatih robnih marki, prava su meka za mlade, urbane ljude koji svoje slobodno vrijeme vole provoditi izvan kuće. Kroz razgovor s mladima koji čitav život žive, obrazuju se i rade u Ghentu, saznajem poprilično intrigantne podatke. Visina prosječne plaće u regularnom radnom odnosu je oko 2400 eura, gotovo 18.500 kuna, dok je sat studentskog rada u prosjeku plaćen od deset do 13 eura! Uspoređujući ove brojke s Hrvatskom, prva misao mi je bila – pa kako mi uopće preživljavamo! Zdrav razum mi nalaže da se raspitam i o drugim troškovima, poput stanovanja (koje je zaista skupo,soba u kući stoji i do 400 eura mjesečno) ili hrane i odjeće. Zaključak je bio da zasigurno žive mnogo kvalitetnije nego njihovi vršnjaci u Hrvatskoj. Zašto? Izuzmemo li stanovanje i cigarete, ostale materijalne, potrošne stvari ne koštaju više nego ovdje, što rezultira s više novca za “staviti sa strane“. Ostavljaju dojam bezbrižnog naroda koji je neopterećen financijskim brigama i lišeni su egzistencijalnih problema s kojima se mi susrećemo svaki dan.

Ugodan život

Istog mišljenja je i Petra Frančina, studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, koja je također posjetila Ghent.“ Belgija je oduvijek jedna od mojih zemalja snova. Općenito me oduševljava sjever Europe jer mi predstavlja idealtipski uređeno moderno društvo – mogućnost za zaposlenje i napredak.“ Dodaje „ I dok sam očekivala hladne i rezervirane Belgijance, iznenadila sam se upoznavši možda čak i pomalo razmažene karaktere nesvjesne ugodnosti života u kojima su odrastali i u kojima i dalje žive“. Kroz razgovor zaključuje da su Belgijanci razvili apsurd - imaju sve, a žale se!

Bilo je lijepo vidjeti Ghent i Belgiju općenito. Ne samo povijesnu i očuvanu arhitekturu, nego i uvijete života studenata koje tako želimo u Hrvatskoj. Stoga putujmo, učimo i upoznajmo više kako bi i kod kuće imali sve, pa makar se i žalili!