Od plesa na šanku do krštenja djece

Tulumi na kojima dress code obuhvaća šljokice, haljine dvadesetih godina prošlog stoljeća, toge ili pak hipijevski odjevni predmeti nisu nepoznanica u Klubu studenata Filozofskog fakulteta, odnosno KSFF-u. Klub je to koji jednako dobro organizira tulume kao i konstruktivne rasprave i tribine, a tijekom godina stekao je status kultnoga studentskog mjesta.

“KSFF je mjesto u kojemu se vidi duh Filozofskoga u smislu da su tu vječno neke kritike i rasprave. I čini se da to sve ima neki negativan ton, ali na kraju dana je rečeno bez neke mržnje”, primjećuje Natalija Iva Stepanović, brucošica komparativne književnosti.

Devedesetih godina na -1 etaži Filozofskog fakulteta osnovana je Rupa, prostorija za studente čiji je naziv bio logičan s obzirom na to da je bila u podrumu. Tako je bilo do 1998. godine kada je uprava odlučila zabraniti studentima okupljanje u toj prostoriji. Poprilično negativna, ta je odluka potaknula ionako uvijek aktivan Filozofski fakultet na djelovanje, pa su tako u jesen 1998. i studenti i profesori potpisali peticiju nakon koje im je okupljalište vraćeno. No ovaj su put smješteni u središte Filozofskog fakulteta. Na korištenje su dobili malu prostoriju koja je s godinama prerasla u veću, a danas kultnu, prostoriju u obliku slova L.

Animacija cijeli tjedan

Već prilikom ulaska na Filozofski fakultet, teško je ne uočiti KSFF. Klub i njegovi posjetitelji na vidiku su svima koji prolaze hodnikom Fakulteta. Ipak, to ne predstavlja nikakav problem, dapače, specifična se lokacija pokazala kao prednost.

“Zapravo smo ostali ovdje da mi vidimo njih i oni vide nas, tako da nam zapravo ovaj položaj najbolje odgovara jer smo u toku svih zbivanja. Sve što uprava donese, bilo kakve odluke, uvijek dođu do nas. Dakle, nismo negdje sa strane, uvijek smo tu, dio Fakulteta”, ističe Marko Gašparić, voditelj KSFF-a.

Klub se brine za zabavu posjetitelja tijekom cijelog tjedna pa se svaki dan organizira nešto. Ponedjeljkom se održavaju natjecanja u šahu i kartaškim igrama, a već u utorak se može provjeriti znanje u kvizu. Srijeda je rezervirana za razne tribine i projekcije, dok se četvrtkom organiziraju večeri odsjeka Filozofskog fakulteta, a petkom slušaonice i koncerti.

“Volim odlaziti u KSFF. Na Filozofskom fakultetu ima ljudi različitih struka, pa kada sudjelujem na događanjima, doznam nešto više o stvarima koje prije nisam znala. Odlično je što se održavaju tematski tulumi, kao na primjer, tulum kroatista, informatologa, povjesničara umjetnosti...”, kaže Ileana Kurtović, studentica diplomskog studija povijesti umjetnosti i etnologije i kulturne antropologije.

Bez obzira na to jeste li jutarnji ili večernji tip, naći ćete svoje mjesto u okrilju KSFF-a. Tijekom jutra, kad je mirnije, možete popiti kavu ili čaj, pripremiti se za ispit u zadnji tren ili samo prikratiti vrijeme između predavanja. Ako u KSFF dođete sami, sigurno vam neće biti dosadno, zahvaljujući polici prepunoj knjiga, ali i simpatičnim šankericama i šankerima.

Dok je dnevna atmosfera umjerena, večernje je izdanje KSFF-a nešto potpuno drugo. Koncerti i tulumi odsjeka Filozofskog fakulteta uvijek pružaju odličan provod, ali i neočekivana iskustva i doživljaje. U nekim drugim klubovima s drukčijom glazbom i klijentelom nije neobično da se netko popne na šank i emotivno zapjeva pokoji glazbeni ˝hit˝. U KSFF-u penjanje na šank ima drugu svrhu.

Grudnjak za uspomenu

Marko Gašparić prisjeća se predvečerja kada se djevojka jednostavno odlučila presvući u “nešto udobnije” pa je to napravila na šanku, a Klubu je kao uspomena (ili trofej) ostao dio njezina donjeg rublja, točnije grudnjak. Ono što je važno, ističe Gašparić, jest to da se bez obzira na situacije koje su se događale u Klubu, nitko nikada nije osjećao povrijeđenim ili uvrijeđenim. Također, pothvat ove djevojke nitko nije osuđivao.

Značenje KSFF-a za studentski život očituje se na tulumu veterana koji se održava zadnjeg petka u veljači. Na njemu se okupljaju bivši članovi Kluba, sada već odrasli ljudi. Neki od njih imaju obitelj i djecu pa u Klubu, koji je obilježio njihove studentske dane, odluče proslaviti krštenje svoje djece. Gašparić se sjeća barem šest bivših članova koji su zabavu za krštenje imali u KSFF-u, a neki su otišli i korak dalje. Bivši tajnik i bivša šankerica Kluba organizirali su svadbu u KSFF-u. Nakon ceremonije u crkvi došli su u Klub gdje je održan drugi, manje formalan, ali gotovo jednako važan obred na kojem je profesor fonetike odigrao ulogu svećenika, a članovi kluba su glumili ministrante. Ta je priča ujedno i najpoznatija ljubavna priča KSFF-a, a u tom kultnom mjestu očekuju ih i u budućnosti.