Zagreb ima novog pozera! Francuski paviljon u novom ruhu bez forme i sadržaja

Iako mu je sedamdeset i sedam godina, on ima svega tri godine radnog staža.

Većinu je slobodnog vremena provodio u prašini te bio skladište dasaka i uredskog inventara.

Od 2009. godine radilo se na poboljšanju njegova imidža, a od 15. 10. 2014. Francuski paviljon u Savskoj ulici, dobio je priliku pokazati se javnosti.

Da bi izgledao kako izgleda danas, u paviljon je uloženo 12 mil kuna koje su donirali Grad Zagreb, Sveučilište u Zagrebu i Studentski centar. Oni sudjeluju u stvaranju budućnosti ovog zdanja, a koja je njegova svrha i što će se u njemu odvijati, još uvijek se ne zna.

Francuz je samo pozer bez sadržaja ili?

Početak novog doba tog remek-djela moderne arhitekture označila je izložba fotografija iz zbornika Arheologija modernosti u prostoru Studentskog centra, a o budućim programima će odlučivati povjerenstvo triju partnera koji su i sudjelovali u njegovoj obnovi.

''Ta je zgrada bitan dio europske kulturne baštine, no da bismo se tim graditeljskim naslijeđem mogli hvaliti, moramo ga znati čuvati, naći mu primjerenu namjenu, osigurati mu život i živost.'', rekao je predsjednik Josipović. I nadodaje da bi paviljon danas mogao postati ishodište novog života SC-a, gdje bi studenti i građani uživali dolaziti, raditi, učiti i živjeti.

Bilo bi lijepo da se sve provede i u praksi ali na samom otvorenju tri se strane nisu mogle dogovoriti koja je točno svrha paviljona.

Tako je gradonačelnik Bandić naglasio da do obnove paviljona ne bi došlo da njega nije bilo.

"Sretan je čovjek koji petnaest godina hodajući po Zagrebu svakih dvjesto-tristo metara ne osjeti samo duh grada, nego i projekt u kojemu je osobno sudjelovao ili bio najdirektnije involviran, a ako netko sutra nađe zamjerku i napravi performans protiv, nadam se da se netko od arhitekata ili projektanata neće odreći ovog projekta", rekao je. On budućnost Paviljona vidi kao svojevrsni centar tolerancije s obzirom na to da živimo u vremenima u kojima je to "nasušna potreba".

S druge strane sanacijski upravitelj SC-a Pejo Pavlović najavio je Smotru Sveučilišta u studenom kao prvi događaj koji će se održati u paviljonu.

''Nekad je tu bilo susretište modernog svijeta s kreativnim silama naše kreativne sredine, iz njihovog su dodira potekli mnogi utjecajni i inovativni projekti, a siguran sam da će s obnovljenim Francuskim paviljonom u svom središtu dvorište SC-a i dalje spajati prošlost s budućnošću, Sveučilište sa živim tkivom grada.''

Studentski centar u suradnji sa Kulturom promjene žele javnost upoznati s ovim zdanjem te ga pokazati građanima kao izložbeni primjerak što Paviljon zapravo i jest.

Ideja je upoznati građane sa njegovom povjesti kako bi ga znali koristiti u budučnosti.

Paviljon je zaštićeno kulturno dobro pa je obnovljen u skladu s izvornim izgledom. Budući da je riječ o izložbenom prostoru, pretpostavka je da će istu namjenu imati i ubuduće, jer nije dodatno uređivana akustička izolacija prostorapa se u Paviljonu neće moći zasad održavati koncerti.

''U paviljonu smo uveli podno grijanje i toplinsku izolaciju tako da se može koristiti tokom cijele godine, a u podrumskom dijelu uređen je sanitarni čvor. No sve su intervencije nenametljive i gotovo nevidljive. Paviljon izgleda fantastično, kao klasičan hram sa stupovima, u kojem se osjećate kao da lebdite u prostoru', rekao je Alan Braun, autor projekta obnove paviljona. Zaključuje da bi svakako trebalo zadržati njegovu prvotnu izložbenu namjenu. (Prenosi Jutarnji list)

Ipak kada pogledamo sliku sa otvorenja, mogla bi njegova budućnost biti samo u poziranju.

Lijepe mlade djevojke u uskim haljinicama dočekale su one koji su financirali ili na druge načine sudjelovali u obnovi paviljona. One su i otvorile vrata paviljona te svima oduzele dah.

Pa tako i Nataši Rajković koja nažalost nije sudjelovala otvorenju jer nije dobila pozivnicu.

''Kultura SC-a nije bila uključena u osmišljavanje programa otvaranja Francuskog paviljona, štoviše, osim mene, nitko od djelatnika kulture, a kamoli umjetnika i naših suradnika nije bio pozvan na otvorenje. U posljednji tren Nataša Dangubić, članica matičnog ansambla Teatra &TD, zamoljena je da vodi program otvorenja i ujedno posveti minutu šutnje našoj Ani Karić, koja je upravo Teatar &TD izabrala za svoj umjetnički dom.'' Kazala je Nataša koja je voditeljica Kulture promjene, organizacije koja se bavi osmišljavanjem programa koji će se održati u paviljonu, a nije dobila pozivnicu za otvorenje.

Smatra da otvorenje nije bilo primjereno niti dobro odrađeno te da se prema paviljonu niti umjetnicima i studentima koji će stvarati program za njega, nije nitko postavio sa poštovanjem.

Također nije jasno zašto javnost nije bila upoznata sa datumom otvaranja paviljona koji su i oni platili te je zapravo za njih i obnovljen. Na stranicama SC-a nije pisala niti jedna obavijest niti se igdje promoviralo ponovno rođenje Paviljona.

''Mislim da je otvorenje bilo neukusno i uvredljivo jer više je nalikovalo otvaranju auto salona nego spomenika kulture, prije svega zato što su mladim djevojkama date uloge otvaranja vrata i držanja kišobrana najvišim predstavnicima politike i onog najvažnijeg segmenta društva obrazovanja. To je neprimjereno i nedopustivo.''

Na otvaranju nije bilo mnogo umjetnika, osim onih koje je Kultura promjene uspjela "prošvercati'', a koji se iskreno raduju mogućnostima rada u tom objektu.

''Niste mogli vidjeti ljude koji su obnovu pokrenuli, pa ni čuti njihova imena, niste mogli vidjeti studente umjetničkih akademija, arhitekture, povijesti umjetnosti i ostale zainteresirane javnosti. Štoviše, na tom otvorenju predstavljena je knjiga koja osporava kulturne događaje jedne čitave decenije.'' nadodaje Rajković.

Unutar paviljona nalazi se knjiga koja bi trebala predstaviti Francuski paviljon, njegovu povijest i one koji su na njemu radili da budo ono što danas, ali u njoj ne piše gotovo ništa.

Piše da je obnova Francuskog počela ničim izazvana, u kojoj su poništene sve strukovne nagrade, sva gostovanja, sav rad stotina umjetnika, od kojih su neki danas ravnatelji nacionalnih kuća, drugi svjetski priznati umjetnici, dizajnere kojima je u proteklih deset godina između ostaloga i Francuski paviljon bio čest motiv. Sve te generacije su upravo zahvaljujući studentskim počecima u prostorima kulture SC-a, postigle uspjehe i s ponosom upisuju svoje radove u biografije. U toj knjizi su poništena sva financijska ulaganja Gradskog ureda za kulturu, Ministarstva kulture i Europske komisije u kulturne projekte.

''To smatram vandalizmom jer samo vandal može uzeti nekome rad, trud i uspjeh poderati ga i baciti u smeće.''

Kultura promjene je ime koncepcije po kojoj kultura SC-a radi, programira i realizira svoje projekte i suradnje i to ime je zapravo apel kojim pokušavaju skrenuti pažnju na potrebu razvijanja i promoviranja kulture jednako kao i promjene.

Društvu općenito nedostaje kultura kojom bi promjena vlasti, generacije, poetike, političara, rektora bila smislena jer bi nastavila vrijedno, ispravila krivo i time građanima kao društvu omogućila kontinuitet jer on je jamac razvoja društva.

''A ne bahati umišljaj da s jednom osobom jednom strankom, jednom administracijom počinje i završava bolje društvo. '' nastavlja Rajković.

Nakon svega, postavlja se pitanje hoće li njegova budućnost biti u rukama moćnika koji diktiraju pravila ili će se pak prepustiti u ruke onima koji će za njega učiniti najbolje?!

Jesu li ovakvim korakom organizatori željeli pokazati da je Francuz samo pozer koji će skupljati elitu ili je to ipak nešto više?