Sve su knjige jednake, ali su neke jednakije od drugih

Pročitate li “Anu Karenjinu” na e-čitaču ili u tiskanoj verziji rezultat je isti: upravo ste postali bogatiji za još jedno pročitano djelo. Nažalost, država ne dijeli to mišljenje. Za nju tiskana i elektronička knjiga nisu jednako vrijedne. Zašto? Odgovor leži u Zakonu o porezu na dodanu vrijednost. Hrvatska ne tretira e-knjigu kao običnu knjigu, tj. proizvod koji ima kulturnu ili obrazovnu vrijednost nego kao - uslugu. Iz tog razloga porez na e-knjigu jednak je općoj stopi od 25 posto, dok na papirnatu verziju ide povlaštenih pet posto. No nismo jedini. Ovakav neravnopravan tretman tiskanog i digitalnog sadržaja pravilo je u gotovo svim zemljama Europske unije.

Samo su Finci reagirali

“Pretpostavljam da u većim zemljama EU-a postoje neki ekonomski interesi za taj postupak. Moguće je da se tako štite knjižari, papirna industrija, ili nešto treće. U Hrvatskoj ne znam što bi mogao biti razlog, ali objašnjenje da je riječ o usluzi jednostavno je smiješno”, kaže Marin Maletić, direktor Lamaro Digitala. Ta je tvrtka 2011. lansirala prvu hrvatsku e-knjižaru, TookBook. Prošle je godine s radom počela i njihova e-knjižnica.

Ipak, opstati na tržištu e-knjiga u Hrvatskoj nije nimalo lako. Maletić ističe kako pitanje poreza nikako nije jedina prepreka. Najveća je prepreka češćem posezanju za e-knjigom u čitateljskim navikama građana. Odnosno, u njihovu nedostatku. Stanje dodatno otežava i ignoriranje e-knjige izdavača knjižara, koji drže značajan dio produkcije. A tu je i kriza u branši zbog koje izdavači jednostavno nemaju resurse uložiti u inovacije.

Leon Božić student je novinarstva i vjerni korisnik e-čitača. Kaže kako ga, iz pozicije čitatelja, najviše brinu cijene.

“Naše e-knjige imaju cijenu istu ili sličnu onima iz knjižara, unatoč tome što je riječ o digitalnom obliku i nikakav kapital nije morao biti uložen u fizičko izdavanje knjige”, ističe. Dodatno su mu nelogične situacije kad je neka e-knjiga čak i skuplja od tiskane verzije. Nedavno je pokušao kupiti digitalnu verziju knjige “Dnevnik Anne Frank” i neugodno se iznenadio kad je otkrio da je tiskana verzija gotovo 30 kuna jeftinija. Takva iskustva natjerala su ga da se okrene drugim izvorima.

“Bilo to dobro ili loše, danas je sav sadržaj relativno lako pronaći na internetu, pa je tako i s knjigama. Zato se najčešće oslanjam na besplatne sadržaje, iako to nije nužno ono što stvarno želim”, ističe Božić.

I dok Hrvati više-manje šutke prihvaćaju neravnopravan tretman tiskane i e-knjige, Finci se bune. Jedan se finski izdavač pobunio kad je porezna počela oporezivati e-knjige po višoj stopi od tiskanih. Cijela je priča završila na Europskom sudu pravde. U rujnu ove godine sud je donio odluku prema kojoj zemlje članice imaju pravo različito oporezivati papirnatu i e-knjigu. Nije obvezno, ali imaju pravo. Europska unija time jasno poručuje: nemamo namjeru uskoro prestati smatrati e-knjigu uslugom. Francuska i Luksemburg već su odavno samoinicijativno snizile porez na e-knjigu. Nažalost, čini se da ostale zemlje nemaju u planu slijediti njihov primjer.

Prosječni Hrvat pročita samo dvije knjige na godinu. Izuzmemo li financijske razloge, u čemu je zapravo problem?

“Knjiga je, prije svega, prvorazredna zabava, a uz to je baš svima lako dostupna, iznimno zdrava i korisna. Realno gledajući, jako je neobično što gutanje knjiga nije masovna pojava. Ipak, nije, i to je veliki problem ovog društva koji ima nekoliko uzroka. Ali umjesto da govorimo o razlozima, fokusirani smo na to da kroz TookBook knjigu nametnemo ljudima”, zaključuje Maletić. S druge strane Božić glavni problem vidi u obrazovnom sustavu i odabiru lektira.

AVERZIJA PREMA ČITANJU

“Mislim da se djeci stvara averzija prema čitanju kada ih se tjera na čitanje nezanimljivih knjiga. Zašto se za lektiru ne bi mogle čitati knjige o Harryju Potteru?” pita se. Smatra kako se kod nas, namjerno ili slučajno, umanjuje umjetnička vrijednost i kvaliteta svega što “nije pisano prije 200 godina staroengleskim jezikom pa je onda prevedeno na starohrvatski”. Zanemaruju se nagrađivane knjige uspješnih autora, samo zato jer su relativno nove. Ipak se slaže da postoje neki klasici koje treba pročitati radi opće kulture.

Ako već u Hrvatskoj ne postoji inicijativa, onda se možemo samo nadati da će EU jednog dana promijeniti mišljenje u vezi s porezom na e-knjige. Najveći izazov, očekivano, leži u podizanju svijesti građana i njihovih čitateljskih navika. Zato je svaka nova platforma za čitanje više nego dobrodošla. Dapače, ona je nužna, želimo li novim generacijama usaditi ljubav prema knjigama.