Vespom kroz zemlju cjenkanja, turista i preskupe hrane

Izlet koji je trajao tjedan dana i koji je trebao biti razbibriga postao je prava mala avantura. Plan je bio proputovati Italiju od Venecije preko Rima do Milana te se vratiti u Hrvatsku i sve to na Vespi. Plan se mijenjao pa smo tako obišli Veneciju, Rim, Pisu, Padovu i Veronu.

Nakon što smo na putu odlučili da nam je ipak malo prevelik zalogaj u jednom danu doći do Padove, moj suputnik i ja na jednu smo se noć odlučili skrasiti u Veneciji. Ulaz u samu Veneciju bio je veličanstven. Nakon probijanja kroz industrijsku zonu dočekao nas je veličanstven pogled - predivna Venecija u daljini okružena morem. Nakon ulaska u grad preko mosta i doista jedinstvenog pogleda koji se pruža, naišli smo na prepreku. Gdje se parkirati i kamo dalje? No nakon malo lutanja snašli smo se i bilo je vrijeme da svladamo i sljedeću prepreku, gdje prenoćiti? Naime ništa nismo planirali jer ni u jednom trenutku putovanja nismo bili sigurni gdje ćemo završiti.

MOŽE I JEFTINIJE

Nakon cjelodnevnog prženja na suncu i vožnje po obali krenuli smo u potragu. E, to ja zovem lutrija. Prošli smo milijun hotela i različitih pansiona i, gle čuda, svi su bili popunjeni. I dok ja tako već lagano zamišljam najgori mogući scenarij, moj momak gleda kako bi pojeo pizza cut, koji će se pokazati kao najfiniji obrok koji smo pojeli u Italiji. Imali smo više sreće nego pameti pa smo uspjeli pronaći hotel koji je imao slobodnu sobu.

Talijani nemaju problema s cjenkanjem pa sam čak i ja, kojoj je to inače problem, odlučila okušati sreću u tom starom “običaju’’. I prvi put sam bila i uspješna, spustiti cijenu noćenja sa 80 na 60 eura bilo je pravo postignuće.

Ujutro smo se ponovno odvezli takozvanim vodenim taksijima do samog ulaza u grad. Mogu reći da je bilo jako lijepo gledati kako se grad budi u pet sati ujutro i kako se stanovnici pripremaju za novi radni dan.

I stvarno, već smo u pola šest bili na Vespi i zaputili se prema Rimu. Od Venecije do Rima odlučili smo putovati po unutrašnjosti Italije. Vozili smo se brzom cestom kroz predivne gorske predjele. Da sve ne bi bilo prelijepo, u maniri prave šeprtlje, “uspjela” sam ne zakopčati torbu do kraja i izgubiti hlače na autoputu. Mogu samo biti sretna što nisam izgubila i ostatak stvari. Scena u kojoj moje traperice izazivaju sudar na brzoj cesti usred “ničega’’ nije mi se uklapala u ovu opuštenu i romantičnu sliku.

No najbolje je ipak bilo pred nama. Ulazak u Rim bio je sve samo ne onakav kakvim sam ga zamišljala, u grad smo se spustili kroz šumovito i brdovito predgrađe. S jedne strane tunela bila je šuma, a s druge - civilizacija.

Iako na prvi pogled svi izgledaju užurbano i kao da nemaju vremena, svi su jako simpatični i druželjubivi, jedini je problem bio naći lokalca u moru turista koji bi me možda i mogao uputiti u pravom smjeru.

Živio Trip Advisor!

Ponovno problemi s organizacijom. Najprije smo pokušali otkriti ima li negdje u blizini kakav hostel ili hotel. Lutali smo po središtu i na kraju upoznali nekog simpatičnog mladića koji nas je odveo do jednog jedinog hostela u Rimu - koji ne radi već dvije godine.

Gospodin koji radi na benzinskoj crpki preko puta te zatvorene građevine rukama i nogama mi je uspio objasniti da su hoteli preskupi, ali da zato u središtu grada postoje - many bed and breakfast in the center of the city (pokušajte pročitati s najjačim talijanskim naglaskom koji si možete zamisliti). I živio Trip Advisor!

Ta me je bogomdana aplikacija spasila od potencijalnog spavanja na ulici. Našli smo predivno uređeni pansion u samom središtu Rima, udaljen od Vatikana manje od kilometra.

Nakon što nam je žena otvorila vrata i provela nas po apartmanima te rekla cijenu od 80 eura po noći, odlučila sam ponovno okušati svoju moć cjenkanja i - uspjela sam. Na kraju smo u Rimu još i najjeftinije prošli, i za 100 eura spavali dvije noći.

Srpanj u Rimu na Vespi, može li ljepše od toga. Predivna razgledanja grada i slike koje stvarno izgledaju kao da ih je netko izvadio iz filmova. Noćne šetnje po samom središtu i rijeke ljudi koji baš kao da su stvoreni da u tom trenutku kao i vi budu tamo. Teško je povjerovati koliko ovaj grad može biti romantičan.

Nakon cjelodnevnog razgledanja grada i vožnje čovjek i ogladni. Teška srca moram priznati da, ako me nešto u Italiji razočaralo, onda je to hrana. Slastice na stranu, ali sve ono što sam očekivala i što mi je Jamie Oliver na svojim putovanjima obećao nisam mogla ni pomirisati, kamoli kušati. Naravno, sve se mijenja ako znate nekog tko je tu domaći, a mi, nažalost, nismo bili te sreće.

Budžet nam nije bio ograničen, ali je najbolje jelo koje sam pojela u Rimu bio hamburger u Hard Rock Cafeu.

Nakon vožnje po Rimu i razgledavanja svih mogućih znamenitosti tri dana, krenuli smo prema Veroni, ali ovaj put uz obalu, a kako nam je bio na putu, odlučili smo obići i kosi toranj u Pisi. Za divno čudo, nigdje u samom gradu nije bilo putokaza kako doći do jedne od najvećih znamenitosti Italije. Gotovo sam odustala, ali je moja bolja polovica ipak bila malo strpljivija i uspjela me nagovoriti da još jednom pokušamo dokučiti kako doći do tornja. Uspjeli smo, ali, nažalost, nisam bila pravi turist pa ga nisam pokušala pridržati nogama ili se nasloniti na njega na svojim fotografijama, ali ljudi koji se iskrivljuju, naslanjaju, izvode i ližu “toranj’’ zaista su komični.

GDJE SU POLJA LAVANDE?

Što očekivati? Iskreno, očekivala sam više. Moj je prvi dojam Italije: jedno veliko polje i osam kilometara ulijevo IKEA ili Mercator. Veliki gradovi doista jesu puni života, cvjetaju i dišu punim plućima, ali ostatak Italije kao da uopće ne postoji. Zanima me gdje su skrivena sva ona divna polja lavande koja ni u jednom trenutku nisam vidjela? Rim je grad posebna ritma. To je grad u kojem svi nekamo žure, ali nitko nije nervozan. Grad koji pokreću ljudi. Najromantičniji grad na svijetu. U kojem svi hodaju i puše i ispijaju kave na šanku u roku dvije minute. To je grad koji mi je ostao u najljepšem sjećanju sa svojim drvoredima i uskim uličicama u kojima se jednostavno poželite izgubiti.

Iako su me neke stvari, koje sam u svojoj glavi percipirala kao lijepe, naposljetku razočarale, moram priznati da su ove pozitivne ipak pobijedile. Nisam mogla ni zamisliti da će me neki nepoznati dijelovi Italije toliko iznenaditi, a pristupačni i vedri ljudi i gradovi u koje se morate zaljubiti mamit će vas da im se vratite.