Temeljni problem lektire - neaktualnost!

U drugoj polovici 20. stoljeća u Jugoslaviji je uvedeno obvezno osnovnoškolsko obrazovanje i, naravno, s njime obvezna školska lektira. Lektira je važna za širenje vokabulara, razumijevanje pročitanog i za opću kulturu, ali postavlja se pitanje koliko je aktualna i zaista razumljiva djeci i prilagođena dobi u kojoj je moraju čitati?

Posljednji nastavni plan i program nastave hrvatskog jezika za osnovne škole napravljen je 2006., a za srednje 2001. godine. Već i vrapci na grani znaju priču koja se povlačila po medijima o Juditinu prstenu i ribarima u čamcu koji su se pojavili kao pitanja na državnoj maturi. Taj slučaj mnogo govori o načinu na koji se djeci pokušavaju “približiti” knjiga i književnost, kako ih se udaljava od čitanja i razumijevanja djela ustrajanjem na detaljima. Školski sustav navodi djecu na prepisivanje dnevnika čitanja s interneta, prepričavanje tuđeg mišljenja pročitanog djela i učenje kratkog sadržaja napamet, umjesto da zaista razumiju tekst, kvalitetu izričaja i pouku.

APSURDNI ZAHTJEVI

Djeca se boje “kapitalaca” i zauvijek će zamrziti čitanje ako ih se ne nauči da vole knjigu prije nego što ih se natjera da čitaju nerazumljiv zastarjeli stil i jezik koji im nije blizak. Kako kaže stara narodna: tko sprži jezik na vruće mlijeko poslije puše i na jogurt. Kako prepoznati prava djela i uvrstiti ih na popis lektire? Koji bi trebali biti ciljevi zadanih lektirnih naslova? Svakako bi morali biti u skladu s potrebama u odgojno-obrazovnom sustavu, pitki, razumljivi, zabavni, poučni i, ono najvažnije, zadovoljiti kriterij umjetničkog izraza.

Početkom travnja književni portal Booksa.hr, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, pokrenuo je raspravu nizom članaka, kao pregled sustava školske lektire. U članku “Od kolijevke pa do čitanke” autor Luka Ostojić opisuje razlike medu čitankama koje se profesorima nude na izbor i opisuje što one poručuju djeci. Čitanka “Od slova do snova” počinje tekstom kojem prethodi pitanje: “Razmisli i odgovori. Što nam kazuje mudra izreka: Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba? Slažeš li se s tom izrekom? Objasni je svojim riječima”.

“Ovdje je riječ o, nažalost, učestalijoj ideji da učenike što prije treba upoznati s narodnim poslovicama kao vrelom životne mudrosti: pritom treba spomenuti da je apsurdno poticati devetogodišnjake da uspoređuju školske dane s ostatkom svog budućeg, nezamislivog života”, objašnjava Ostojić. Ovaj primjer iz čitanke dotiče najvažnije probleme školske lektire, a to su razumijevanje i aktualnost. Ne moramo inzistirati na narodnim predajama, kapitalcima i zastarjelim sadržajima. Neke knjige koje im se nametnu prerano da bi ih razumjela djecu udaljuju od čitanja.

Profesorica hrvatskog jezika u osnovnoj školi Giuseppine Martinuzzi u Puli, Teana Tomažin, autorica je projekta stvaranja ljubitelja knjiga među djecom. U suradnji s drugim profesorima, studentima kroatistike, knjižničarima i naravno učenicima sastavila je prijedlog novih lektirnih naslova.

“Ne nudimo gotova rješenja niti isprobane formule. Nudimo pitanja koja će nam možda pomoći da ispravno sagledamo problem čitanja za školu i život. Je li dobro raditi poveznice i umrežavati se? Koje su pozitivne strane povezivanja, a koje negativne? Koja djela ponuditi za samostalno čitanje, a koja u čitankama? U jednu smo spoznaju sigurni: partnerstvo učenika, učitelja i knjižničara današnja je potreba”, rekla je Tomažin.

Naslovi koji su se našli na popisu kao prijedlozi za nove lektire ugodno su pak iznenađenje. Važno je također što su mnoge od knjiga s popisa ekranizirane ili poslužile kao inspiracija za videoigrice što ih približava mladima. Novi mediji, internet, igrice, filmovi. Teško je u digitalnom dobu zadržati djetetovu pozornost, ali nije nemoguće. Čitanje je osobni doživljaj, intiman trenutak koji treba njegovati i učiti voljeti.

NOVE METODE

Obveznu lektiru propisuje Ministarstvo, ali nastavnici su ti koji je provode i iz velikog izbora odabiru one koji im se čine najprikladnijima. Mnoge škole, knjižnice i udruge provode istraživanja i programe poticanja čitanja. Medu njima je i Agencija za odgoj i obrazovanje koja se bavi promatranjem nastave i stručnim usavršavanjem učitelja i nastavnika. Agencija je pokrenula projekt “Čitamo za vas, čitamo s vama”. Projekt je okupio 30-ak učitelja i nastavnika, a sastojao se od rada na suvremenim tekstovima koji nisu sastavni dio lektire. Polaznici projekta stekli su niz novih strategija, metoda i tehnika.

Svako vrijeme ima svoj književni izraz i, iako treba čuvati i njegovati tradiciju, narodne predaje i domaću književnost, ne treba slijepo ustrajati na nezanimljivoj i nerazumljivoj literaturi nego ići ukorak s novim generacijama i osuvremeniti lektiru. Koju god knjigu odlučili uzeti u ruke, što god bilo na popisima obvezne lektire, važno je samo da poslušamo Gustavea Flauberta koji je rekao: “Čitajte da biste živjeli”.