EKSCENTRIČNI LONDON, OTMJENI PARIZ I OTVORENI AMSTERDAM

Među nepreglednim turističkim atrakcijama u obliku arhitekture, kulturnih znamenitosti i

mjesta za izlazak, teško je zaustaviti se na samo jednoj stvari ili da budem točnija – teško se

uopće zaustaviti.

Kada bi vam netko ponudio da odaberete grad za život – bi li to bio Pariz, London ili

Amsterdam? Jeste li osoba koja često voli izaći „van okvira“, a kaos vam je drugo ime? U

tom slučaju, Pariz će vas dočekati širom raširenih ruku. S druge strane, pristojni Londoneri će

tijekom dana pijuckati čaj koji će se sa završetkom dana preliti u hektolitre piva i glasnu

zabavu. Ne? Vaši kapaciteti su premali za ova dva velegrada? Nakon što su vam ukrali bicikl,

niste se žalostili zato jer ste imali još nekoliko na lageru? Onda bih svakako preporučila

Amsterdam.

Za slobodnjake i umjetničke duše – Pariz Doista, kažem vam – sve što se govori o Parižanima, potpuna je istina. Kao umjereni skeptik mislila sam da sanjam. Kao da ste zalutali u paralelni glamurozni i beskrajno stylish svijet.

Svi su odjeveni po posljednjoj modi – od najstarijeg, do najmlađeg. Osim toga, većina

Francuza je izrazito lijepa. Bilo muškarci, bilo žene. Bilo odrasli, bilo djeca. Time je činjenica

da su Francuzi skloni varanju svojih ljubavnih partnera postala poprilično logična i objašnjiva.

Kada vidiš sve te Apolone i Afrodite rasute po pariškim uličicama i bulevarima teško je

zaustaviti pogled samo na jednoj osobi. Ipak, rijetko ćete vidjeti parove kako javno izmjenjuju

nježnosti. Malo teško za povjerovati s obzirom na viđenje Pariza kao grada ljubavi, a

Francuza kao sjajnih i nezasitnih ljubavnika.

Pravo osvježenje jest kultura slobode koja se širi čitavim gradom. Evo tri sitna, ali dinamitna,

primjera. Svi znaju da se u Hrvatskoj ujutro pije gotovo isključivo kava, a navečer naravno

pivo. Kako bilo, u Parizu ljudi u kafićima naručuju ono što im se u datom trenutku pije. Tako

i ujutro i navečer imate prilike vidjeti isti prizor – netko pije kavu, netko vino, a netko pivo. I

to sve u isto vrijeme. Nije rijetkost da na istom stolu vidite sve ove vrste napitaka. Za sve pušače, teško je zaboraviti agresivnu kampanju protiv pušenja od prije dvije godine. Još i

danas osjeća se svojevrsna averzija prema ljubiteljima cigareta. Potom dođete u jedan od

najatraktivnijih i najprosperitetnijih gradova na svijetu i vidite sljedeću sliku – muškarci i

žene – puno njih – svi puše dok hodaju po cesti. Opušci se bacaju po podu. Ista je stvar i u

kafićima. Malo koji kafić na stolovima nudi pepeljare jer se opušci bacaju na pod. Konobari?

Stoje na pragu lokala s cigaretom u ruci ili na usnama i dočekuju mušterije.

Osim toga, Francuzi izrazito puno čitaju. Manje novine, više knjige. Prekrasan je prizor

vidjeti da u Luksemburškom vrtu, Jardin du Luxembourg, ljudi sjede na stolicama naredanima

oko fontane te sa slušalicama u ušima i suncem na koži uživaju u retcima knjige ispred sebe.

Nevjerojatno, zar ne? Onda se sjetim prizora koji sam doživjela prije nekoliko godina vozeći

se ZET-ovim tramvajem na Staru godinu do mjesta sastanka. Ispred mene stajala je grupica

bučnih adolescenata. Jedan od njih primjetio je da čitam knjigu i brže-bolje alarmirao ostatak

„ekipe“. „Daj pogledaj ovu tu! (smijeh) Čita knjigu na Staru godinu! (smijeh)“

Dakle, što reći? Dođete li u Pariz, nadam se da ćete osjetiti tu neopterećenost društvenim

normama koju sam i ja osjetila. Da ćete osjetiti kultiviranost svakog njegovog dijela, ali i

razlog zbog kojeg mu se ljudi neprestano vraćaju.

Tijekom dana ozbiljan, a navečer divlja zvijer? Svakako London!

Moram priznati da mi je posljednji dan Londona prisjela ona da je riječ o „gradu koji

živi 0-24.“ Nepregledna rijeka ljudi koja se slijeva niz londonske ulice od ranoga jutra do

kasno u noć. Glavni imperativ je neprestano kretanje, trošenje novaca i naravno - zabava.

Gdje god došli, tamošnji ljudi će se svojski potruditi da vam nabiju prekomjernu količinu

adrenalina. Obična kupovina ima potencijala da postane svojevrsna avantura. Tako sam,

prilikom posjeta Hamley's-u, prodavaonici igračaka na čak šest etaža proživjela pravu odiseju

ne bih li konačno uspjela pobjeći van. Na svakom katu bilo je 5-6 animatora koji su se trudili

biti što glasniji i što manje poštovati tuđi privatni prostor kako bi posjetitelje pretvorili u

kupce. Kako bilo, Englezi su odlični ljudi za rustikalan način zabave i druženja. U svakom

slučaju, nisu toliko sofisticirani kao Francuzi. Oni bi definitivno odgovarali hrvatskom

mentalitetu – pivo, još malo piva, a potom vika i glasan smijeh. Onda još koje pivo za kraj.

Nakon posla, ovi se veseljaci druže u nekom od mnogih pubova diljem Londona, a vi samo

trebate uskočiti u taj vlak zabave. Čak i ako ste nešto sramežljiviji, vjerojatno će vam Britanci sami pristupiti i vrlo vas ljubazno ponuditi pintom piva.

Zato je zanimljiv kontrast njihov „dnevni“ način rada. Dok uvečer djeluju razuzdano,

tijekom dana su potpuno mirni, strpljivi i organizirani. Čitav grad ima svoj red i disciplinu. Za

razliku od Francuza, Englezi ništa ne prepuštaju slučaju. Zna se kojom stranom stepenica se

penju oni koji se spuštaju u podzemnu željeznicu, a kojom oni koji izlaze na ulicu. Isto tako se

zna koja skupina putnika hoda po kojoj strani tunela podzemne. Tračak kaosa nazire se jedino

preko listova novina koji se povremeno razlete i uzlete po tunelima podzemne. Britanci, za

razliku od Francuza, čitaju puno novina. Što i ne čudi, ako Francuze smatramo umjetnicima,

njih bismo uparili s knjigama, a prizemljene i razumne Britance s novinama.

Preko dana uštogljeni, hladni i nezainteresirani, a navečer glasni, veseli i opušteni, mogu se

najbolje opisati njihovim smiješnim odjevnim kombinacijama. Učestao je prizor Britanac u

odijelu tamnijih ili u svakom slučaju neutralnih tonova, s aktovkom u ruci. Ipak, neprocjenjiv

je trenutak kad vaše oko sokolovo primjeti da ti isti poslovnjaci nose čarape veselih boja –

žute, ljubičaste, zelene, plave. Onda shvatite kako su Britanci doista dio neke druge

dimenzije.

Zaljubljenik u zdravi život... totalno Amsterdam.

Pretpostavljam da sam jedna od rijetkih osoba na čijoj listi mjesta koja moram posjetiti

Amsterdam nije našao među prvih pet. Dok je svim mojim prijateljima i poznanicima

Amsterdam bio odlično iskustvo, nisam shvaćala što je u njemu zanimljivo osim činjenice da

je pušenje marihuane tamo davnih dana legalizirano. U Amsterdam ideš kako bi po čitave

dane konzumirao marihuanu, jeo kolačiće s marihuanom i tumarao uz nizozemske kanaliće.

Prilikom ulaska u centar grada, u zraku se snažno osjeti miris tog zelenog blaga po koje hrle

turisti iz čitavog svijeta. Onda je potrebno ili slijediti miris ili jednostavno skrenuti u prvu

uličicu i naići na coffee shop koji nudi čitavu aparaturu za uživanje u nizozemskim dimnim

slasticama.

Da se vratimo na početak priče, stigoh ja u taj Amsterdam. Moram priznati da sam se

poprilično šokirala činjenicom da tamo vlada veći prometni kaos nego u Parizu. Naime,

postoje dva semafora i dva pješačka prijelaza u svakoj ulici – jedan je rezerviran za bicikle, a

drugi za sva ostala prijevozna sredstva. Tih prijevoznih sredstava ima svakojakih – bicikala,

skutera, autobusa, kombija, automobila, tramvaja. Čitav je grad krcat biciklistima koji voze

posvuda – gore-dolje, lijevo-desno, naprijed-natrag. Raj za sve ljubitelje bicikala. Imala sam

osjećaj kao da sam u posjetu Red Bullovoj utrci ručno rađenih vozila jer je na ulicama

Amsterdama bilo moguće vidjeti doista bizarne primjerke prijevoznih sredstava. Nekakvih

primjesa bicikla, skutera, omanjih kombija i štotijaznamčegasvene. Moguće i kočija.

Ako su po prometnoj organiziranosti blizu Francuzima, onda su brojem turista svakako bliže

Englezima i Londonerima. Jednak broj turista na duplo manjem prostoru – neizdrživo. Među

svim tim ljudima pokušala sam locirati one domaće, međutim gotovo bezuspješno.

Prvenstveno zato jer Nizozemci nisu toliko markirani kao Francuzi i Englezi, a onda i zato jer

kad ih vidite shvatite zašto je tome tako. Svojim su izgledom jednako bezlični kao i načinom

na koji se odnose svijetu oko sebe. Djeluju zatvorenije čak i od Britanaca, a razina ljubaznosti

im nije visoko u nebesima kao prvim dvoma.

Nisam se mogla oteti dojmu da domaći ljude žive svoje živote daleko od turističkih gradskih

ruta i kao da ih je vrlo teško zamijetiti osim ako ne zalutate dublje u gradsku jezgru. Ipak, čine

se otvorenim narodom.

Osim po legalnoj konzumaciji droge, poznatoj četvrti crvenih svjetiljki i legalizaciji

istospolnih brakova, tako i po velikom broju sex shopova koji se mogu pronaći na svakom

uglu. Sve su ulice bile prepune turista koji su očito posjetili Amsterdam samo kako bi tamo

mogli legalno proživjeti ono što ne mogu u svojim zemljama. Amsterdam – mjesto mirnog

tipa zabave, bez prevelike histerije, jurnjave i stresa.

Grad kojim gotovo potpuno vladaju turisti. Je li nizozemska otvorenost prema tabuiziranim

sadržajima rezultat pametne turističke strategije ili prave naravi Nizozemaca – teško je

procijeniti.

Nakon posjeta trima gradovima na listi najatraktivnijih turističkih odredišta, odabrala

sam Pariz kao grad po mojoj mjeri. Amsterdam kao grad nije ponudio ništa čime bi mi ostao u

sjećanju. Čini se da je za posjet takvom tipu grada važno doći u što boljem društvu, da bi se

posjet Amsterdamu mogao nazvati nezaboravnim. Nadalje, London nudi sve što čovjeku srce

poželi. Među nepreglednim turističkim atrakcijama u obliku arhitekture, kulturnih znamenitosti i mjesta za izlazak, teško je zaustaviti se na samo jednoj stvari. Ili da budem točnija – teško se uopće zaustaviti. Za nekoga čiji su kapaciteti veliki, London neće biti preveliki zalogaj. Za nas koji volimo s vremena na vrijeme potražiti svoju oazu mira, tu je

Pariz.

Što ćete vi odabrati?