"Moje ogoljeno tijelo je poziv na provokaciju koja će izazvati dijalog s publikom"

Vlasta Delimar je žena koja je 2001. godine projahala zagrebačkim ulicama gola na konju po uzoru na sredovjekovnu legendu o lady Godivi kako bi tim činom demonstrirala protiv kulturne katastrofe. Taj performans je izazvao sablazam javnosti, a njime je zaradila i prekršajnu prijavu. „To mu je bio i cilj isprovocirati javnost. Ne galerijsku publiku, zato sam i radila na ulici gdje ima ljudi koji možda nikad nisu bili u muzeju ili galeriji. Ideja performansa je bila ukazivanje na kulturnu katastrofu za koju smatram kako je danas još gora. U domovinskom ratu umjetnost je stagnirala. To se kasnije nastavilo, ne toliko zbog posljedica,nego više zbog posljedica ekonomske moći, društvene situacije,političke isključivosti, nacionalizma, konzervativizma i homofobičnosti. „

Konceptualnoj umjetnici i prvoj ženi performerici u Hrvatskoj to je bio samo jedan od brojnih performansa s kojim je pomicala granice umjetnosti. Glavno oruđe je njezino tijelo kojim je udarala i razbijala norme malograđanstva i patrijahalne sredine. S umjetnicom smo razgovarali u Muzeju suvremene umjetnosti gdje je postavljenja retrospektivna izložba „ Vlasta Delimar:To sam ja“ koja pokazuje trideset i pet godina njezina rada. Da je umjetnost njezin put, umjetnica je shvatila još u osnovnoj školi. S prijateljicom čiji je otac bio slikar došla je u njegov atelje“.To je bilo toliko romantično. Kada sam vidjela njegova platna, boje, knjige iz umjetnosti to me je oduševilo. Tada je pala definitivna odluka. To je možda izgledalo kao neka dječja maštarija ali ja sam to vrlo ozbiljno primila i počela sam crtati portrete svojeg mlađeg brata. Tako da s tim ulaskom u taj jedan prekrasan prostor umjetnosti u meni se probudilo sve ono što čovjek ima u sebi pohranjeno samo još ne zna. Ja sam se s tim ateljeom razgrnula u sebi samoj sve potencijale koje postoje u meni samoj.“

Zbog toga je sa petnaest godina odlučila upisati školu primjerene umjetnosti u Zagrebu. Položila je prijemni ispit,ali njezin otac je bio radikalno protiv. Usprkos njemu, Vlasta je je bila ustrajna u svojoj odluci,iskrala se iz kuće i sjela na vlak za Zagreb. Ostala dosljedna svojem nenormalnom umjetničkom izboru, a roditelji su joj, osim moralne, uskratili i financijsku podršku. Osim oca često i drugi ljudi nisu razumjeli njezinu umjetnost „. Ja sam uvijek bila spremna pokazati svoje mišljenje, i sva ta moja pokazivanja kroz seksualnost, kroz ogoljeno tijelo sve je to bilo poziv i na provokaciju koja će izazvati dijalog s publikom. Znači nije provokacija da naljutimo ljude, nego da razgovaramo. Ideja je da se kroz vlastitu ogoljelost pokazuju stavovi u društvu u kojem živimo. Nije sad to ja se skinem. I kaj sad s tim? Ogoljelost samo pokazuje stavove prema i odnos prema drugome i društvenoj zajednici u kojoj živimo. To je važno. A ne ja sam se skinula, ja imam lijepo tijelo. To nije bitno. Bitno je ono što čovjek želi reći s tom svojom pojavom. To je važno. A ne, da ja pokazujem da li imam više ili manje kila. „

Tako su i ženske udruge i feministički krugovi burno reagirali na njezin rad Treba vjerovati muškarcima „Nisu dobro razmislile. To su vjerojatno napravila ona grupa žena koje su isključive, jer treba vjerovati muškarcima je poziv na dijalog. Ako ja imam povjerenja u tebe, radimo uzajamno povjerenje i samo na taj način možemo doći do dijaloga. Ta rečenica se ne odnosi samo na muškarce ona se odnosi na sve nas. Ako mi u svakodnevnom životu nemamo povjerenje jedni u druge to znači da na taj način ne možemo funkcionirati.“

Na početke njezina rada uvelike utječe druženje s Grupom šestorice autora. 1978. godine započinje suradnju i emotivnu vezu sa Željkom Jermanom, koja će obilježiti prve godine njezinog umjetničkog rada. Odbacuje formalno obrazovanje, kao konzervativno i zastarjelo i usmjerava se na akcije, happeninge i performanse.„Ti ljudi su mi pomogli da napravim i drugi korak i treći korak i da kroz njihovu umjetnost kažem to ja želim, ne želim ići na konzervativnu akademiju,ne želim tamo tratiti vrijeme. Ja sam znala da mora postojati još nešto. I onda se pojavio Jerman i grupa šestorice koji rade akcije na cesti,koji nešto ispisuju na A 4 papire. Jerman radi neke loše fotografije i ispiše na papiru ovo nije moj svijet. Ja sam pomislila kako sam konačno našla nešto za mene.“ Svoj prvi performans Vlasta izvodi s Jermanom „Naš prvi zajednički performans je bio taj da smo se skinuli, napisali smo na svojim tijelima ja, on na svom tijelu, ja na svom tijelu. I onda smo se priljubili i ta dva ja su se stopila i zamrljala. Zvao se Pokušaj poistovjećivanja. Dvije osobe, dvije osobnosti, muška i ženska su se pokušali stopiti i ta naša stopljenost je završila mrljom.“

Uz prve performanse koje je izvodila sa Jermanom, u kojima propituje muško ženske odnose, Vlasta je izvela i niz akcija koje su se zbivale izvan galerijskog prostora, i imale su za cilj direktan kontakt s publikom. U radovima nastalim tijekom osamdesetih koji uključuju fotografiju, kombinirane tehnike i medije, instalacije i performanse, Vlasta ispituje status žene kao društvenog i kreativnog bića. Godine 2003. Vlasta Delimar radi niz akcija s Milanom Božićem pod zajedničkim nazivom Provesti noć. Uz to, 2005. Godine Vlasta je započela projekt Moja zemlja Štaglinec koji je prerastao u tradicionalni međunarodni skup umjetnika „. Prošle godine smo imali azijski performans. To sam odlučila zato što je azijska scena performansa jaka. Organizirali smo dolazak desetak umjetnika iz Azije. To je bio jedan od najboljih susreta s obzirom na različite kulture. Sljedeće godine ćemo proslaviti deset godina postojanja. Ideja je bila da se pozovu svi umjetnici koji su do sada sudjelovali, to bi nas bilo 70-desetak. Azijski umjetnici su bili toliko oduševljeni da će čim dođu doma početi šparati novce da dođu i sljedeće godine.“

Njezina izložba u Muzeju suvremene umjetnosti privukla je brojne posjetitelje ali je Vlastu šokirala percepcija studenata „Došlo je dosta studenata. I naišla sam na dosta konzervativnu percepciju čime sam zgranuta. Ima i studenata koji su uspjeli to dobro gledati. To ne znači da ja ako se netko ne slaže sa mnom smatram to konzervativno nego se tu radi o lošem utjecaju tradicije roditelja i religije. Isključivosti koje se izražavaju kroz tradiciju, religiju i obitelj su toliko jake da su uspjele izmanipulirati svoju djecu i mlade ljude u neku svoju korist. To mi je žao. Mislim da bi mladi ljudi trebali oduprijeti takvim utjecajima i misliti svojom glavom te biti opozicija od starih konzervativaca.“ te nastavlja „ Živimo u konzervativnoj sredini. To je jedna mašinerija i nas deset nije u stanju tu jednu masu preokrenuti ili ukazati na neke nepravilnosti.“ Umjetnica koja je svojim umjetničkim radom neprestano ukazuje na društvene nepravilnosti otkrila je kako piše knjigu. Izložba je njezin vizualni dnevnički zapis, a knjiga će biti pisani zapis. S obzirom na burno umjetničko stvaralaštvo i život Vlasta Delimarima puno toga za ispričati, ali i puno novoga za reći.