Sportska nacija samo po rezultatima

Prije mjesec dana upaljen je olimpijski plamen u drevnoj Olimpiji čime je počelo odbrojavanje do najvećeg sportskog događaja godine, Ljetnih olimpijskih igara u Riju. Iako se domaćini natjecanja bore s mnogim problemima, dubioze hrvatskih sportskih institucija dva i pol mjeseca prije početka igara mnogo su veće i kompleksnije.

Braća Sinković, najveće hrvatske uzdanice za osvajanje zlatnog odličja u Riju, od Hrvatskog olimpijskog odbora potražuju 400.000 kuna, a ove godine dobili su mizernih 20 do 30 tisuća kuna. U svemu je najapsurdnije to što su braća umalo propustila nedavno završeno prvenstvo Europe u Berlinu na kojem su osvojila zlatnu medalju. Osim njih, institucije veliki problem stvaraju i Sandri Perković kojoj olimpijska stipendija nije isplaćena već šest mjeseci. Ipak, ovo su medijski najeksponiraniji slučajevi, dok manje poznati sportaši i sportovi muku muče s još većim financijskim utezima.

U petak, 13. svibnja, HOO i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta napokon su potpisali ugovor o financiranju programa za 2016. godinu. Potpis je došao pet mjeseci prekasno, bez jasne vizije i strategije, posebno Ministarstva, koje od svoja tri resora, najmanje pozornosti daje upravo sportu. Dokaz za to je i pokušaj smanjenja proračuna HOO-a za 40 milijuna kuna u olimpijskoj godini!

Da bi situacija bila još neugodnija i pomalo satirična, resorno ministarstvo financira HOO s pet posto prihoda od svake prodane “oklade”, odnosno “srećke”, što na godišnjoj bazi iznosi oko 120 milijuna kuna, koliko velikodušno Ministarstvo izdvaja za hrvatski sport.

Financiranje hrvatskog sporta nije goruće pitanje hrvatskog političkog i društvenog života, ali Lijepa Naša, kao sedma najuspješnija olimpijska zemlja po broju stanovnika, zaslužuje bolji tretman vlastitog ministarstva. Možda stanje poboljša nova doministrica Janica Kostelić, ali niti ona nije ključan faktor u cijeloj priči. Važni su oni ljudi koji sjede u vladi i koji su sjedili u prijašnjim vladama. Problem je što vodeći političari pri velikim sportskim uspjesima odjenu “kockice”, postanu patrioti i daju silna obećanja, a čim se euforija stiša, sport se opet nađe na dnu ladica njihovih ureda.

Univerzalno i najbolje rješenje ne postoji. Ipak nedavno je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša ponudio adekvatno rješenje za “zbrinjavanje sporta”, a to je spajanje Ministarstva turizma s ministarstvom sporta. Odavno je poznato kako su sportaši najveći promotori ove prekrasne zemlje čime bi i turizam dodatno profitirao, a za sport bi se izdvajalo više nego sada. Takav model već funkcionira u Poljskoj, a možda je vrijeme da zaživi i u Hrvatskoj.