Zborovi moraju postati više od ‘običnih’ studentskih predstavnika

Znate one (nepoznate) studente koji su izabrani na (nekim) izborima da brane (svoje) studentske interese? Možda o njima imate pozitivno, neutralno ili negativno mišljenje, ali u Hrvatskoj se tek prije devet godina regulirao pravni okvir studentskog zastupanja. Naš je sustav stoga vrlo mlad i navodno bi ubrzo moglo doći do njegove izmjene.

Već se dulje šuška da bi se studentski zbor htio financirati postotkom iz SC-ovih prihoda od studentskog rada. Prije ideja o tome da svojim studentskim radom financiramo nepoznat nam rad studentskih predstavnika u zboru, važno je upoznati se s inozemnim praksama. U Ujedinjenom Kraljevstvu postoji sustav sindikata studenata koji se razvija gotovo 100 godina te je uvelike drukčiji od sustava studentskih zborova.

Dok su studentski zborovi u Hrvatskoj strogo predstavničko tijelo studenata, koje predstavlja interese studenata pri sveučilištu i ostalim organizacijama, sindikat studenata je udruga koja predstavlja volju studenata, a vode je isključivo njeni članovi, tj. studenti. Jedna je od ključnih razlika što sindikat ima svoju upravu koju čine predsjednik i izvršni direktori. Oni su izabrani na izborima te imaju puno radno vrijeme za koje su plaćeni.

Svaki izvršni direktor ime svoje područje za koje je zadužen (edukacija, usluge, udruge i sport) te im u tome pomažu tematski odbori koji okupljaju predstavnike iz svakog područja. Zborovi pak imaju predsjednika, predsjedništvo i skupštinu koju čine izabrani studenti na izborima te nisu plaćeni za svoj rad, nije propisano za što je svaki član zbora mjerodavan i nema definirano radno vrijeme.

U Ujedinjenom Kraljevstvu svako sveučilište ima svoj sindikat studenata dok naši zborovi počinju od sastavnica sveučilišta - fakulteta. Tako se na izborima za sindikat svake godine, na temelju programa, pojedinačno biraju predsjednik i izvršni direktori (najviše dva mandata) na razini sveučilišta, dok studenti u Hrvatskoj svake dvije godine biraju predstavnike i njihove zamjenike na listama na razini fakulteta i sveučilišta.

Uz upravu, sindikat ima i zaposlene djelatnike i poslovnog direktora koji se brinu o poslovanju sindikata. Naime, neki sindikati imaju i po 60 zaposlenika i proračun od 60 milijuna kuna na godinu. Financiraju se pružanjem komercijalnih usluga i novcem koji dobiju od sveučilišta te od nacionalnog sindikata studenata. S druge strane zborovi nemaju zaposlenike niti se mogu baviti pružanjem usluga i komercijalnih djelatnosti. Njihova je uloga čisto predstavnička, a financiraju se novcem sveučilišta.

Osim u strukturi i ulozi, razlika je i u studentskom udruživanju jer su u UK sva studentska udruženja dio sindikata. Odnosno, svaka grupa studenata može osnovati svoje udruženje ili sekciju unutar sindikata. Udruženje ima svoj proračun i slobodu, a za osnivanje je potrebno pet osoba, popunjen zahtjev te napisan pravilnik. Sindikat im pruža potporu i financiranje, ali zadržava pravo regulacije određenih pitanja, poput nedopuštanja kockarnicama da sponzoriraju udruženja.

Kada je u pitanju Hrvatska, svako studentsko udruženje uglavnom se organizira kao udruga čija je procedura osnivanja i vođenja poprilično stroga, a zbor nema ingerenciju nad njima. Tako u Zagrebu imamo nekoliko udruga na razini Sveučilišta koje su izrasle u respektabilne organizacije, dok na jednom manjem sveučilištu u Nottinghamu (UK) postoji više od 80 aktivnih studentskih udruženja - od studentskih novina i radija do vjerskih udruženja.

Dok se sindikati brinu o studentskom standardu i svim studentima pružanjem usluga na razini sveučilišta, kako bi ujednačili kvalitetu na svim fakultetima, zborovi predstavljaju interese studenata pri fakultetima i sveučilištima. No problemi s kojima smo suočeni očiti su - malotko zna kako zborovi funkcioniraju, tko su njegovi članovi i što rade, a još se manje zna kada su izbori ili kako se kandidirati na njima.

Teško je zamisliti da potpuno primijenimo sustav sindikata zato što imamo poprilično snažne udruge te Studentski centar koji se brine o studentskom standardu. Iako bismo spajanjem dijela SC-a (zaduženog za studentski standard) i studentskog zbora dobili nešto poput sindikata. Bila bi to studentska organizacija čije vodstvo biramo mi, studenti, na temelju programa i rješenja naših potreba s ciljem podizanja studentskog standarda. Tada možemo razmišljati o pravu studentskih predstavnika na naknadu za rad i na zaposlenike koji se brinu o poslovanju takve organizacije, ali i da imaju obvezu raditi, na primjer, 20 sati na tjedan na izabranoj poziciji te da svake godine podnesu izvješće svojim biračima, nama studentima.

(Marko Božac student je Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i bivši predsjednik studentske udruge Financijski klub. Trenutačno je na Erasmus+ studentskoj razmjeni na Nottingham Trent Universityju u Ujedinjenom Kraljevstvu.)