Kurikularna se reforma ne smije dogoditi samo na papiru

Često vlada uvjerenje da se stalno provode reforme i uvode noviteti u područje obrazovanja. Tako se i pri najavljivanju kurikularne reforme moglo čuti “opet nešto mijenjaju” ili “ovo je već peta reforma otkad ja radim u školi”. Međutim stvarne promjene, one koje bi donijele potpuno novu paradigmu u pristupu obrazovanju, zapravo su rijetke. Upravo taj zadatak na sebe je preuzela stručna radna skupina za provedbu cjelovite kurikularne reforme. Ova promjena politike zamišljena je kao bottom-up pristup te su nacrte novih kurikula iznjedrili većinom nastavnici i stručnjaci.

Potrebno je poći od ideje, može se reći i mantre, kojom se vodila stručna skupina. Naime, ideja reforme je staviti učenike i njihove potrebe u središte nastavnog procesa, usmjeriti se na ishode učenja te osposobiti učenike za stvarni život, za svijet rada, ali i za nastavak školovanja. Kompetencije obuhvaćaju znanja, vještine i stavove te se naglaskom na njih nastoji pomaknuti s kvizaškog pristupa. S učenicima koji izlaze iz takve škole i društvo bi u konačnici trebalo imati koristi. Razlog za to je u pristupu koji donosi međupredmetne teme poduzetništva, rada na osobnom i socijalnom razvoju, zdravlja, održiva razvoja, uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) te građanskog odgoja i obrazovanja (GOO). Građanin koji posjeduje kompetencije iz tih područja trebao bi biti u mogućnosti ostvariti se kao osoba, ali i pridonijeti razvoju svoje okoline. Također, visokoobrazovne institucije trebale bi dobiti studente koji neće biti pasivni sudionici u procesu nego osobe željne kritičkog promišljanja i istraživanja s jasnije usmjerenim idejama o svojoj karijeri.

Međutim, potrebno je i maknuti se od ideje i sagledati realitet u kojem se ta policy ideja treba ostvariti. Tu je moguće izdvojiti dva konteksta o kojima će ovisti smjer i razvoj ideje kurikularne reforme. Prvo je implementacija u školi i razredu. Ako nastavnici ne budu spremni napraviti preokret u pristupu nastavi, te pod novom formom nastave i dalje raditi na isti način, tada bi reforma mogla doživjeti probleme s kojima se susrela i bolonjska reforma. To bi značilo djelovanje na načelu reaktivnosti, a ne proaktivnosti, lutanje i korjenito preispitivanje nakon desetak godina. Unatoč tome što se često ističe naporan rad stručne skupine, treba istaknuti da je to lakši dio posla. Papir će u konačnici otrpjeti mnogo toga, ali ako reforma ostane na papiru, tada će ona biti samo još jedna od onih koje sam spomenuo na početku. Dat će se osjećaj da se nešto radilo i pokušavalo, ali zapravo su isproducirani papiri i stotinjak nastavnika je izvučeno iz škole na godinu dana. Stoga je potrebno posvetiti pozornost nastavnicima, njihovu usavršavanju i uvjetima rada kako bi se napokon i postignuli zacrtani ciljevi. No da bi se uopće došlo do te točke potrebno je sagledati još jedan kontekst, a to je politička realnost.

Jasno je da nova vlada neće javno ubiti reformu. Međutim od prvog su se dana čuli kritički tonovi i preispitivanje stručnosti i objektivnosti pripadnika stručne skupine. Uloga kritičara prepuštena je najkonzervativnijim dijelovima koalicije, intelektualnim trbuhozborcima i portalima. Tako su počela preispitivanja kurikula povijesti i diskreditacija reforme preko lektire “Anđeo u ofsajdu”. Osim eksplicitne odluke o zaustavljanju, ostaje otvorena i mogućnost laganog gušenja iznutra kroz smanjivanje financija bez kojih neće biti moguće postići prije spomenute uvjete usavršavanja nastavnika i unapređenja uvjeta rada. Stoga nikako ne treba zanemariti politički kontekst koji si je zacrtao da je potrebno učiti pravu istinu, a ne “kako je Franjo Tuđman promijenio ime Dinamu u Croatia”.

Napokon postoji još tema koje su posljednjih godina okupirale prostor iz različitih pobuda. To su informatika, zdravlje te GOO. Informatika kao izborni predmet trebala bi uz međupredmetnu temu IKT napokon pružiti mogućnost sustavnog informatičkog opismenjivanja i u većoj mjeri otvoriti mladima pristup tržištu rada u informatičkoj industriji. Kurikulom zdravlja napušten je koncept zdravstvenog odgoja i očito je odlučeno posvetiti prostor, za hrvatsku javnost, manje kontroverznim temama poput prelaska ceste, pravilne prehrane ili tjelesne aktivnosti. Mali dio je posvećen spolno odgovornom ponašanju, a nekih većih rasprava o seksualnosti nema. Građanski odgoj i obrazovanje dobili su ponešto izmijenjeni oblik jer su neke teme izdvojene i stavljene pod druge međupredmetne teme (Osobni i društveni razvoj, Održiv razvoj i slično). Treba vidjeti kakve će rezultate biti moguće postići kroz međupredmetnu provedbu jer dosadašnje iskustvo pokazalo je nesnalaženje nastavnika što se sigurno nije odrazilo pozitivno na građansku kompetenciju učenika. Trenutačno su u tijeku analize kurikula koje bi trebale pokazati kakav je zapravo odnos znanja, vještina i stavova te pojedinih tema u novim kurikulima. S takvim podacima će se moći jasno argumentirati tijekom stručne i javne rasprave, a čiji rezultati će biti i jedan od pokazatelja kakva je sudbina reforme.

(Nikola Baketa doktorand je na Fakultetu političkih znanosti i stipendist međunarodnog projekta European Integration in Higher Education and Research in the Western Balkans.​ Bavi se javnim politikama s naglaskom na politike visokog obrazovanja, građanski odgoj i obrazovanje i promjenu javnih politika.​)