Rekla-kazala i (ne)istinu prikazala

Jednom je Simon Cottle rekao da živimo u promocijskom vremenu u kojem su informacije formulirane tako da zavedu čitatelje, da im pošalju poruku kako je oko njih sve divno i krasno, samo da se slučajno netko ne bi bavio onim važnijim društvenim pitanjima. Noam Chomsky naveo je deset strategija u novinarstvu kojima objašnjava kako mediji mogu utjecati na javnost. Prva među njima jest “preusmjeravanje pozornosti”. Pozornost javnosti prema tom načelu poželjno je preusmjeravati s važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nevažnih informacija da ljudi ne bi imali vremena razmišljati i steći osnovne spoznaje o svijetu.

Ako ova načela postavimo u kontekst suradnje novinara i njegova izvora, u slučaju Hrvatske možemo razgovarati o zaista velikom problemu. Trenutak u kojem vaš izvor postaje vaš neprijatelj, jednak je promašenom čistom golu, a ponašanje se u tom slučaju najčešće svodi na čistu bahatost i primitivizam. Kao novinari, često dolazimo u situacije u kojima doznajemo nešto što prema nečijem mišljenju nismo trebali doznati i tada padaju maske.

Tako smo u prošlom broju Globala pisali o poskupljenju studentskog smještaja u domovima u Zagrebu, a izvori informacija bili su ujedno i glavni akteri cijele priče o poskupljenju. Članovi Studentskog centra, Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu i domskih odbora u samo nekoliko sati dali su tri različite priče o ovoj vrućoj studentskoj temi. Njihova je uloga biti predstavnicima studenata te kao takvi moraju u svakom trenutku biti na raspolaganju odgovoriti na važna studentska pitanja.

Nakon naših postavljenih pitanja nastala je prepirka između aktera priče, koja se nastavila upravo preko novinara redakcije Globala. Sukob je bio žestok, a vrhunac je nastupio kada su neki od aktera novinarki zaprijetili kako će ugasiti novine i zaustaviti tiskanje broja u kojem je priča na kraju objavljena. Kada u kupusu informacija i nemaru nekih tijela zavonja smrad taštine i straha od gubitka dobrog imidža, tada na scenu stupaju prijetnje i loša retorika.

Kako je moguće da studenti, a istodobno i predstavnici studenata i akademskih građana, uopće pomisle na prijetnje i retoriku mnogih političara koje se kritizira na svakom koraku? Mentalitet nam stavlja okove ili strah od istine tjera pjenu na usta onome tko je običnim pitanjem stjeran u kut?

Trenutak kada shvatite da vaš izvor želi obmanuti javnost, nametati joj iskrivljenu, najčešće uljepšanu istinu ili kada želi predstaviti svoj rad i političku opredijeljenost na besraman način, znate da je pred vama velika borba. Borba u kojoj se vaša etičnost, pamet i pismena spretnost suprotstavljaju društvenoj bolesti ovoga područja, a koju neće biti lako iskorijeniti. Zanimljivo, naši izvori trebaju nam za nove, relevantne teme, no gradnja odnosa s njima postaje čista umjetnost i testiranje granica ljudske taštine.