‘Moram priznati, dugo mi je trebalo da postanem njegov fan’

Bio je to jedan od mojih najdražih koncerata u životu (naravno uz Bossov u Beču, Pink Floyda u Wiener Neustadtu, Pixiesa i Nicka Cavea na ljubljanskim Križankama, te Azre u Zadru). Sjećam se da sam iskeširao 299 tadašnjih dinara ili gotovo 45 njemačkih maraka (Markovićevo doba stabilne domaće valute) što je bio moj mjesečni studentski džeparac. Kartu sam poslije, nažalost, posijao, ali moja bolja polovica svoju, srećom, nije tako da se ona čuva na Trešnjevci.

Kad se vratim nekoliko desetljeća prije koncerta unatrag, moram priznati da mi je dugo trebalo da postanem fan Davida Bowiea. To se dogodilo sredinom osamdesetih kada je postao megapopularan i kada sam i ja počeo otkrivati glazbu. Na mom prvom kampiranju 1985. u tadašnjem čudu tehnologije zvanom walkman stalno mi se vrtjela pjesma koju je napravio s grupom Pat Metheny “This is not America”, i od tada se već više od trideset godina prilično intenzivno družimo. Sjećam se da sam se prvi put susreo s njim dok sam bio dvanaestogodišnji klinac, i to u kinu Triglav, u filmu Nicolasa Raya “Čovjek koji je pao na Zemlju”, u kojem je glumio izvanzemaljca koji je zbunjen tumarao ovim našim planetom. Ipak, s njegovom slavnom berlinskom trilogijom te filmovima u kojima je glumio upoznao sam se tek tijekom osamdesetih.

Napokon sam ga 1990. vidio uživo na koncertu u Zagrebu. Nadrealan je to bio početak koncerta, kiša je do tada intenzivno padala dok se nije pojavio s taktovima “Space Oddity” i - kiša je začuđujuće prestala! Kao da se tada Svevišnji ukazao u Maksimiru.

Ne mogu opisati šok koji sam osjetio doznavši za njegovu smrt. Čini se da smo svi nekako smatrali da će živjeti vječno. A opet - šok, nakon kojega je uslijedila golema tuga. Ipak sam ga doživljavao velikim dijelom svojega života. Avangardan, svemirski i čudesan, vjerujem da je svijetu ostavio slobodu uma, vizije te umjetnost u kojoj će moći uživati generacije i generacije njegovih fanova. Osim toga, profesor sam geografije, a njega vidim kao poveznicu između onoga gdje jesam i gdje živim - Zemlje te onoga o čemu sanjam - svemira.

Deset, devet, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri, dva, jedan.... i poletio je! David Bowie.