‘Sve što možete zamisliti je istina’

S 21. stoljećem ušli smo u razdoblje nove komunikacijsko-informacijske revolucije, u razdoblje velikih promjena u medijima koje su započele još početkom 20. stoljeća: mijenjaju se tehnološke pretpostavke svijeta, događaju se velike promjene u poslovanju, upravljanju državom i ono što je nama na fakultetu silno važno – mijenjaju se vještine i znanja potrebna za obrazovanje.

Svakom tehnološkom izumu civilizacija se treba prilagoditi: treba ga prihvatiti, izgraditi oko njega etički sustav korištenja itd. Pogledamo li koliko dugo se društvo prilagođavalo mobilnim telefonima, sjetit ćemo se da je ta prilagodba počela u osamdesetima, kada se postupno od fiksnog telefona preko daljinskog prešlo na mobitele i “pametne” telefone koji danas dominiraju telefonijom.

Usporedo s brzim razvojem tehnologije, razvijale su se i norme ponašanja. Na samom početku je bilo nezamislivo da ljudi razgovaraju mobitelom dok se voze u autobusu ili tramvaju, dok je danas to potpuno normalno.

Htjeli mi to ili ne, promjene će se i dalje događati i ljudi će se tim promjenama prilagođavati. Uz one dobre, uvijek će biti i “loših primjera” korištenja tehnologije, na koje je važno konstantno upozoravati kako bi ih se moglo izbjegavati.

Osobno sam i dalje optimist vezano za razvoj digitalnih tehnologija i smatram da se novim razvojima u medijskoj tehnologiji, društvenim medijima i medijskim formama jača individualno izražavanje mišljenja i da se komunikacija među ljudima, zapravo, stalno unapređuje.

S druge pak strane postoji i “skeptična struja” - pesimisti koji stalno upozoravaju na pogreške i probleme te ih teorijski obrađuju, a među ostalim pretpostavljaju i da je tehnološki razvoj na neki način ugrozio kako komunikaciju tako i odnose među ljudima, pa upozoravaju na prazna igrališta, mobitele u vožnji itd. Ipak, kako bi došlo do ravnomjerna razvoja i prilagodbe društva, trebaju vam i jedni i drugi, i pesimisti i optimisti.

Maknemo li se od rasprave o optimistima i pesimistima, o tome koliko je dobar ili loš, potreban ili nepotreban ovaj način komunikacije, ostaje nam i dalje činjenica da smo zakoračili u novu informacijsko-tehnološku revoluciju – htjeli mi to ili ne. Mislim da je to John Lennon objasnio u svojoj pjesmi “Whatever gets through the night: it’s money or your life but it’s all right...”

Naime, segmentacija i diversifikacija publike na svome je vrhuncu i mi smo njen dio. Iako često to možda nismo sami izabrali, definitivno smo stupili u pravi komunikacijski kaos i u njemu trebamo uživati.

Ne mogu odoljeti da taj “komunikacijski kaos” ne usporedim, iz vlastitog iskustva, s dalmatinskom obiteljskom feštom. Kod mene na Hvaru svi smo glasni i svi imamo potrebu nametati svoje misli i tenzije kao prioritetne… svi govorimo u isti glas, svi želimo da nas se čuje, u središtu pozornosti, imamo komentar na sve, međusobno se nadglasavamo, svađamo, prepiremo…

Iako na trenutke izgleda kao da će doći do ozbiljne kavge, stvar je zapravo u načinu komunikacije – naša kultura ne trpi mir i tišinu.

Jednako tako, na današnjem informacijsko-komunikacijskom polju svi se nadmećemo za pozornost i svi podupiremo svoju važnost i značaj – objavljujemo, komentiramo, dijelimo – komuniciramo stalno i u isti glas. Dogodilo se upravo ono na što sociolozi kulture upozoravaju posljednjih dvadeset godina, a to je da sada svi imamo više aktivnih “paralelnih stvarnosti” ili kako je Tom Waits to rekao u svojoj pjesmi: “Sve što možete zamisliti je istina.”

(Doc. dr. sc. Domagoj Bebić stručnjak je za komunikaciju putem društvenih mreža i docent na Fakultetu političkih znanosti)