Via Cardo, Via Decumanus i.... Via Facebookus!

Facebook. Kada je Marko Šećerobrdić ili, kako je poznatiji svjetskoj javnosti – Mark Zuckerberg, 2004. osmislio svojevrsnu društvenu mrežu namijenjenu studentima Harvarda, vjerojatno niti sam nije imao pojma u što će se njegov izum pretvoriti. Prema podacima koje je Facebook objavio prije nekoliko mjeseci vidimo da u ovom trenu imamo 1,44 milijardi korisnika. Ako znamo da nas ljudi na planetu Zemlji ima oko 7,3 milijardi, dolazimo do činjenice da otprilike svaka peta osoba na zemlji ima profil na Facebooku.

Ono što je u starom Rimu bilo sjecište ulica Cardo i Decumanus, iliti Forum, danas je Facebook.

U posljednjih je nekoliko godina mnogo naših prijatelja i znanaca odustalo od njegova korištenja, navodeći ove ili one razloge. Neki navode manjak vremena, drugi se pak žale kako ne žele biti toliko dostupni, dok mnogo sljedbenika ima i grupa koja Facebook ne želi iz sigurnosnih razloga. Sigurnosni razlozi variraju od onih zdravorazumskih (previše informacija i slika na jednom mjestu dostupnih svima) do onih pomalo paranoičnih (tajne službe sve prate i katalogiziraju).

Ipak valja istaknuti kako se posljednjih nekoliko godina pokazalo da ti “paranoični” razlozi možda ipak nisu toliko nategnuti koliko se činilo. Otkriveno je kako su Facebook, Google i ostali internetski divovi potpisali tajni sporazum s Američkom agencijom za nacionalnu sigurnost (NSA) kojim se obvezuju omogućiti pristup određenim podacima u svrhu sprečavanja terorističkih prijetnji.

Sve to na stranu, Facebook koristi mnogo ljudi. Baš zbog toga je Facebook korisno mjesto gdje možemo sa svima podijeliti svoja razmišljanja, dogodovštine, glazbeni ukus i ine stvari. Neki će reći kako sve to vodi k alijenaciji čovjeka od čovjeka, što može biti slučaj ako se stvaran život preseli 100 posto na internet, međutim u većini slučajeva Facebook nam je koristan alat u zbližavanju čovjeka s čovjekom.

Nova arena za socijalnu interakciju znači i novi set društvenih pravila i bontona. Tu u priču ulaze famozni lajkovi. Iako će većina ljudi rezolutno reći kako ih to ne zanima i time se ne bave, sasvim je jasno da, u najmanju ruku na podsvjesnoj razini, ljudi prate tko im je što lajkao ili komentirao. U krajnjoj liniji, zašto bi netko nešto dijelio sa šarolikom “frendlistom”, a da ne očekuje odobravanje ili primjećivanje.

Jesu li ti lajkovi uistinu nešto toliko loše? Oni su brz i jednostavan način da osobi daš do znanja kako pratiš njegov/njezin “online život”, da te zanima čime se bavi, da ti se istinski sviđa kako je ispao na slici ili formulirao neko mišljenje.

Facebook je korisno oruđe, ali kao i svako oruđe može imati negativne posljedice ako se koristi neispravno.

Bi li trebalo ugasiti Facebook? Nikako. Bi li ga na pravilan način trebalo institucionalizirati prije nego se u njemu “izgube” mlađe generacije? Definitivno!