Gubi li Zagreb utrku za najvažniji kulturni projekt?

Grad Zagreb našao se među devet gradova kandidata za europski grad kulture za 2020. godinu. Objavio je to Berislav Šipuš na konferenciji za medije, održanoj u Muzeju Mimara 17. travnja. Tim putem Dubrovnik, Đakovo, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Varaždin, Zadar i Zagreb službeno su predstavljeni kao kandidati u prvom krugu natjecanja za europsku kulturnu prijestolnicu.

“Velik broj gradova, koji su se prihvatili ovog zahtjevnog zadatka i odlučili krenuti u utrku za prestižni naslov europske prijestolnice kulture, smatram značajnim uspjehom svih nas, i Ministarstva kulture i gradova kandidata”, rekao je ministar kulture. Također, istaknuo je važnost kulture kao katalizatora kreativnosti koji vodi prema povišenju životnog standarda, kao što su povećani osjećaj privrženosti, briga o okolišu te značajan prihod od turizma.

Zagreb je, tako, službeno ušao u trku za sam vrh nacionalnih prioriteta za nadolazeće šestogodišnje razdoblje. Međutim, problem je iskrsnuo s izjavom zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića da Zagreb neće postati europskom prijestolnicom kulture. Komentirajući kandidaturu Zagreba, podsjetio je kako je obišao dosadašnje prijestolnice te kako nijedna od njih nije bila glavni grad. Iznenađujuće, Bandić je obrazložio dosadašnju praksu: “Svaki od gradova koji su ušli u drugi krug natjecanja zaslužio je tu titulu”. No zašto je prijeporno da Zagreb, kao glavni grad, ne dobije temelje za međunarodno pozicioniranje?

Sam projekt EPK pokrenut je 1985. godine, a od 2011. za nositelje te titule biraju se dva grada iz dvije različite zemlje članice. Sredinom svibnja 2013. godine (dva mjeseca prije formalnog ulaska Hrvatske u EU), ministri kulture zemalja članica EU-a postigli su suglasnost o redoslijedu zemalja koje će u razdoblju 2020. - 2033. davati prijestolnice kulture, a Hrvatska je na redu 2020. godine. Svaki grad, potom, u svakoj državi samostalno kreira svoj program kulturne strategije na temelju raspisana natječaja.

Iako je razvitak kulturne strategije pitanje odabira samih kandidata, Nataša Petrinjak, glasnogovornica Ministarstva kulture, smatra kako su i izrade strategija razvoja pojedinih gradova prvi pozitivni učinci projekta Europska prijestolnica kulture. “Vizije i planovi sadržani u strategijama bit će vrijedna osnova za razvoj i napredak pojedinog grada i ako ne bude izabran za europsku prijestolnicu kulture”, ističe Petrinjak.

S obzirom na sumnje gradonačelnika Bandića, zanimljivo je sagledati kulturnu strategiju grada Zagreba za razdoblje od 2015. - 2022. godine, koja se većinom zasniva na tome da je riječ o najmlađoj europskoj metropoli. Hrvatska metropola kandidaturom iskazuje viziju grada koja će dugoročno osnažiti kulturu kao pokretački proces obnove i općeg prosperiteta grada i svih njegovih građana.

Sanja Cvjetko Jerković, ravnateljica projekta Zagreb EPK 2020., smatra da ako Zagreb izbori titulu europske prijestolnice kulture, iskoristit će je prije svega u smjeru transformacijskog kapaciteta kulture i umjetnosti, kako bi pokrenuo pozitivne promjene u društvu. Naime, fokus bi bio usmjeren na razvoj nove infrastrukture i proizvodnih mogućnosti. Konkretno, riječ je kulturnoj obnovi rubnih područja poput Dubrave, Sesveta ili Španskog te revitalizaciji Paromlina, Gredelja, Badela i ostalih objekata industrijske arhitekture, koji već jesu u planu razvoja Zagreba do 2020. Također, tu je i kulturno pozicioniranje Gornjeg grada te konceptualizacija sadržaja oko rijeke Save.

U Gradu Zagrebu, naime, godišnje se prosječno realizira 270 festivala, 550 izložbi, 228 koncerata, predstava i projekcija. S ukupnim brojem od 5000 kulturnih i umjetničkih događaja na godinu, riječ je o sceni koju u posljednjih dvadeset godina obilježavaju i inicijative koje dolaze izvan kulturnog sektora i bitno pridonose raznolikosti, inovaciji i jačanju društvenog angažmana u kulturi.

Financiranje projekta Europske prijestolnice kulture u Zagrebu, od kojih maksimalno 60 posto planiranih sredstava dolazi iz fondova EU-a, uputilo bi na povećano ulaganje u vrednote glavnog grada. Iz kulturnih kuloara spominje se vrijednost od 50 milijuna eura kakav bi imao Zagreb (20 do 30 posto ide iz državnog proračuna), odnosno – 10 milijuna eura, od kojih bi 30 milijuna trebalo doći od grada, a ostatak iz privatnog sektora i županije. Konkretno, u takvom ekonomskom modelu gospodarstvenici bi dobili priliku promocije (jer su gradovi s titulom EPK ambasadori svoje zemlje), a kulturno jačanje Zagreba ponukalo bi jačanje turističke ponude središnje Hrvatske (grad Zagreb, naime, u kandidaturu je uključio i gradove partnere Bjelovar, Karlovac i Sisak).

Bandićev antagonizam, ne samo da loše osvjetljava pozicioniranje kulturne strategije hrvatske metropole u EU nego i tim zadužen za ovaj međunarodni projekt. Umjetnička je ravnateljica Sunčica Ostojić iz Kontejnera, umjetnički savjetnik Airon Berg (čelna osoba za EPK Linz), a tu su još Dubravka Vrgoč, Ivica Buljan, Goran Sergej Pristaš, Boris T. Matić, Tvrtko Jakovina te ostatak vrhunskih stručnjaka, s profiliranim vrijednostima u svom sektoru.

Najveći problem, međutim, pokazuje se u procesu izrade strategije, koja je napravljena u prekratkom roku i bez ostavljenog prostora za javnu raspravu. Također, jedna od smetnji je ta da, iako je strategija na sjednici zagrebačke gradske skupštine prihvaćena, prijedlog za odvajanje Gradskog ureda za kulturu iz većeg Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport je odbijen.

Zagrebački politički vrh definitivno treba novo pozicioniranje o tome – kamo Zagreb želi ići te kamo Zagreb može ići?

Proglašenje drugog kruga natječaja Europske prijestolnice kulture je 2. lipnja i tada ćemo znati više.