Vrijeme je novac, ali vrijedi li to i za studentske poslove?

Odgovarate li opisu redovnog studenta s važećim članstvom u nekom studentskom servisu, velika je vjerojatnost da ste već razmišljali o tome gdje naći ili raditi studentski posao.

“Nijedan posao nije sramotan”, izjava je to s kojom se potpuno slažem. Sramotna može biti jedino cijena sata koju neki poslodavci smatraju prihvatljivom za studente koji pored svojih obveza izdvajaju svoje slobodno vrijeme kako bi (za)radili. Jer ovo je i najčešći oblik plaćanja nas studenata, po satu, kada poslovica “vrijeme je novac” potpunosti dolazi do izražaja. Zar nije sramotno da postoje poslovi koji se, za vrijeme ljetne sezone, plaćaju mizernih 13 kuna po satu? No svatko sam pristaje na satnicu koja mu je unaprijed izrečena. Ali što kada vam uopće ne plate? Kome se obratiti?

Cijeni li netko vas i vaš rad ne prikazuje se samo plaćom nego i uvjetima rada i pravodobnim isplaćivanjem te plaće. Shvaćam da velik dio hrvatske populacije isto tako prima plaću s velikim zakašnjenjem, ako je uopće i primi, ali je li to zaista opravdanje? Žele li nas na ovaj način neki poslodavci putem studentskih servisa zapravo istrenirati za loše radne uvjete i preduge rokove isplate plaća koji nas tek očekuju?

Osobno, doživio sam svašta tijekom gotovo četiri godine, otkako radim studentske poslove. Vrijeđali su me, naletio sam na različite ljude i situacije. Morao sam hodati po nesnosnoj vrućini, dizati teške i manje teške predmete, uprljati se i glupirati. Na sreću, s isplatom nikada nisam imao problema. Mislim, ako čekanje na novac do šest mjeseci ne vidite kao problem.

Na mladima svijet ostaje, rekli su nam svima milijun puta. Što to točno na nama ostaje, koji put se upitam? Krediti, dugovi, loši poslovi s još gorim poslodavcima i radnim uvjetima? Ili je riječ o svijetloj budućnosti koja se manifestira kroz priliku koja nam se vrlo lako može nasmiješiti? Nitko ne zna što ga čeka. Sve mi ovo govori da Petar Pan koji odbija odrasti i nije bio tako blesav i lud kakvim se doimao na prvu.

Izgleda koji put kao da je prava lutrija dobiti dobro plaćen posao koji ima relativno prihvatljive radne uvjete i zdravo radno okruženje. I plaću na vrijeme. Kako iz svega ovoga postići samopoštovanje i samopouzdanje koje nam je potrebno da bismo funkcionirali u ovom prevrtljivom svijetu labilnih okolnosti?