Zašto na EU gledati kao na “državu dadilju”?

Kako se približava godišnjica pristupanja EU, nameće se potreba za evaluacijom učinka dosadašnjeg članstva na našu zemlju. Pokušajmo se kratko osvrnuti na transformacije koje je donijelo u prošlih dvanaest mjeseci i koje bi moglo donijeti u idućim godinama.

Svakodnevni se život nije odveć promijenio, ne računamo li izvozno orijentirana poduzeća kojima je ukidanje carina olakšalo poslovanje. Međutim pokušamo li sažeti godinu dana članstva, s kakvim ih slikama uprizoriti?

Sve je započelo s pravno-političkom „situacijom“, poznatom pod nazivom Lex Perković. Zatim se nastavilo ulaskom u Postupak prekomjerna deficita. Potom se otvorilo pitanje uspješnosti u korištenju sredstava europskih fondova. Naposljetku je izbor zastupnika u Europski parlament potaknuo procese koji bi trebali uvelike promijeniti našu vanjsku i unutarnju politiku.

Prva slika koja je obilježila prvu godinu članstva, sukob je s Europskom komisijom o provedbi Europskog uhidbenog naloga. Na ovom mjestu ne mislim se upuštati u temu institucionalnog suočavanja s prošlošću, kao ni u sigurnosnu dimenziju ovog problema nego tek upozoriti na načelne implikacije navedenog sukoba. Naime svaki klub ima svoja pravila. Što je klub ekskluzivniji, više se cijeni, a pravila su stroža. Da, sami članovi kluba počesto se ne pridržavaju vlastitih pravila te se međusobno optužuju za podrivanje klupskih pravila. Međutim, novi član treba poslužiti kao primjer, kako budućim članovima, tako i postojećim članovima koji možda sumnjaju u zajednička pravila. I prethodne i sadašnja vlada često su isticale da članstvom u EU ulazimo u zonu mira i sigurnosti. Mir i sigurnost usko su povezani s pravnom sigurnošću i poštivanjem ugovornih odnosa. Pouka stoga glasi – važno je igrati prema pravilima.

Ulazak u postupak prekomjerna deficita značio je početak grubog buđenja. Postizanje članstva u EU bilo je poput završetka studija, a suočavanje s nadzorom Europske komisije slično je izazovima s kojima se susreće mlada osoba koja nakon bezbrižnih studentskih dana mora zakoračiti na tržište rada i u svijet odraslih. Izostanak umjerenosti, planiranja i racionalnih procjena došao je na naplatu. Moguće je neko vrijeme živjeti u iluziji da neodgovorno ponašanje šteti svima, samo ne nama. Moguće je također upirati prstom u druge, koji se ponašaju s još manje mjere ili pak na one dovoljno velike da se izvuku iz svakog ekscesa. Nadzirano proračunsko restrukturiranje, kao i koordinirano reformiranje putem Europskog semestra, u budućnosti će dovesti do značajnog zaokreta u upravljanju državnim financijama, bez obzira na sastav vladine većine. Pouka stoga glasi – sve prije ili poslije dođe na naplatu, a odricanje se u konačnici isplati.

Mnogi domaći političari vide spas za posrnulo gospodarstvo u sredstvima EU-ovih fondova. Kampanja za europske izbore bila je poprilično nedojmljiva, ali ono što su kandidati ponajviše isticali, prije svega predstavnici dvaju najvećih koalicijskih blokova, jest sposobnost da se što više „izvuče“ iz europskih fondova. Upravo u riječi „izvlačiti“ možemo prepoznati jedan od glavnih problema percepcije članstva u EU. Naime europskim projektima trebali bi se baviti poduzetnici te lokalna samouprava. To nije zadaća europarlamentaraca. Upiranje očiju u eurozastupnike kao one koji će nešto „donijeti doma“ otkriva shvaćanje politike kao izvlačenja rente i preusmjeravanja sredstava u rodni kraj. Također, u ovome se pristupu ogleda duboko ukorijenjena podanička politička kultura u našoj zemlji koja na EU gleda kao „državu dadilju“ koja će razmišljati umjesto njih i skrbiti se o svakom njihovu problemu. EU nije smisao sam sebi, Unija je samo sredstvo ostvarivanja kvalitetnijeg života, lakšeg trgovanja i mirnog suživota. Pouka, dakle, glasi – nitko neće riješiti naše probleme do nas samih, a naše koristi će ovisiti isključivo o našim vlastitim naporima.

Izabrali smo 11 eurozastupnika. Izbori su, kao i u ostatku EU, služili kao odmjeravanje snaga Vladine većine i oporbe pred nadolazeće domaće izbore. No mnogi smatraju da ti zastupnici ne mogu imati istinski utjecaj zbog svojeg malog broja. Utjecaj i učinak eurozastupnika ovisit će o sposobnosti kovanja nadstranačkih koalicija o važnim pitanjima i nadilaženju partikularnih nacionalnih i stranačkih interesa. Interesi Hrvatske bit će zaštićeni i zastupani upravo ovladavanjem tehnika akomodacije i kompromisa koji ravnaju Europskim parlamentom. Članstvo u EU nije samo po sebi cilj hrvatske vanjske politike, ono je samo sredstvo na dugom putu samoaktualizacije u svjetskom društvu država. Ono je samo pogodan okvir za izgradnju iznutra i suradnju izvana. Hoće li buduća Unija biti dublje ili pliće integrirana, veća ili manja, ovisit će i o zastupnicima koje smo izabrali. Pouka glasi – naš utjecaj ovisi o tome kako naučimo koristiti ono što nam je na raspolaganju, a ne o tome imamo li više ili manje od drugih koji nas okružuju.

Razdoblje dječjeg puzanja i tepanja je završeno. Vrijeme je da naučimo hodati uspravno i govoriti razgovjetno.