"Jingle Bells", jedna od najpopularnijih božićnih pjesama, koja ima i svoju hrvatsku verziju, prvotno je bila napisana za američki blagdan Dana zahvalnosti. U pjesmi se zapravo radilo o utrkama saonica u Medfordu.

Nizozemci imaju vlastitu verziju Djeda Mraza, Sinterklaasa, koji živi u Španjolskoj, a ne na Sjevernom polu. On također ima pomoćnike, ali to nisu vilenjaci, nego djevojke i mladići kože boje ugljena. Neposlušnu djecu roditelji su uvjeravali da će ih Sinterklaasovi pomoćnici oteti i povesti natrag u Španjolsku.

Pronalazak paukove mreže na božićnom drvcu Nijemci, Poljaci i Ukrajinci smatraju znakom dobre sreće. To vjerovanje potječe iz legende u kojoj su pauci malenom Isusu satkali deku od svoje mreže, a tradicija ukrašavanja drvca umjetnim mrežama i dalje se njeguje.

Prvo umjetno drvce nastalo je u devetnaestom stoljeću u Njemačkoj kao odgovor na dugu i prekomjernu sječu šuma. Bilo je napravljeno od gusjih pera koja su bila obojena u zeleno.

Iako se Božić tradicionalno slavi 25. prosinca kao slavlje Isusova rođenja, u Bibliji se točan datum ne spominje. Povjesničari pretpostavljaju da se Isus zapravo rodio u proljeće.

Lik Djeda Mraza, kakvog poznaje popularna kultura, osmislio je Washington Irving, autor priče o "Sanjivoj dolini" i Bezglavom Konjaniku.

Da bi Djed Mraz uspio podijeliti darove svoj djeci na svijetu, morao bi prekoračiti brzinu svjetlosti, a za to bi mu trebalo 31 sat, kad se uračunaju razlike između vremenskih zona.