Ksaver Šandor Gjalski

Hrvatski književnik Ksaver Šandor Gjalski rođen je 26.listopada 1854. u Gredicama nedaleko od Zaboka. Pravim imenom Ljubomir Tito Babić, odrastao je u plemićkoj obitelji, što je znatno utjecalo na izbor njegovih tema. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Varaždinu, a studij prava u Zagrebu i Beču. U službi u Virovitici upoznaje Vilmu Göner, buduću suprugu i, kako sam Gjalski kaže, "u tom će braku mnogo povoda biti da (sam) se latio spisateljskog pera." Prvi put objavljuje u listu Vienac 1884. godine pripovijetku "Illustrissimus Battorych" pod pseudonimom Ksaver Šandor Gjalski po djedu s majčine strane. Njegovim najpoznatijim djelom smatra se zbirka novela "Pod starim krovovima", koju već generacije čitaju kao dio obvezne lektire. Svoj prvi roman "Maričon Gjalski" piše 1884., a sljedeće godine "U novom dvoru". Napisao je i djela "U noći", "Janko Borislavić", "Tri pripovijesti bez naslova", "Bijedne priče", "Iz vermeđinskih dana" i "Diljem doma". Posljednji roman "Pronevjereni ideali" tiskan je tek 1994. godine zahvaljujući Matici hrvatskoj. Teme koje Gjalski obuhvaća svojim djelima su društveno-političke, socijalne, metafizičke te okultne. Smatra ga se piscem u čijem se stvaralaštvu isprepliću racionalni pogled na svijet i njegova sentimentalna narav. Poznavao je mnoge strane jezike, volio je putovati, a amaterski se bavio i fotografijom. 1917. godine imenovan je velikim županom Županije zagrebačke i grada Karlovca. Svake se godine potkraj listopada u Zaboku održavaju Dani Ksavera Šandora Gjalskog koji obuhvaćaju izložbe, radionice i promocije književnih djela. (Ana Marmilić)