Božena Begović

(18.III.1901. – 10.VI.1966.)

Božena Begović, književnica, glumica, prva direktorica Drame HNK, osnivačica Zagrebačkog pionirskog kazališta, predsjednica Društva hrvatskih književnica i aktivna antifašistkinja, cijelog života vodila se onom kako prije svega treba biti čovjek.

Od ranog djetinjstva živjela je u Hamburgu i Beču gdje je diplomirala na glumačkoj akademiji 1919.godine. Iako su joj kazališni kritičari predviđali blistavu karijeru, napustila je kazališne daske i posvetila se književnosti. Svoj prvi tekst u prozi “Oslobođenje” objavila je sa šesnaest godina u bečkom časopisu Muskete.

Rođena je u Splitu, ali hrvatski jezik potpuno je svladala tek po povratku u domovinu. Prve glumačke uspjehe postigla je u Dubrovniku 1922. godine. Godinu poslije u zagrebačkom HNK igra glavnu ulogu u drami “Svadbeni let” čiji je autor njezin otac, književnik Milan Begović. Iste godine izdaje pjesme na materinskom jeziku “Valovi” i “Povratak u Domu i svijetu”. Uz pjesme je pisala i kazališne kritike, prikaze, prozne crtice i kazališne komade objavljujući ih u brojnim periodicima. Gotovo cijelog života borila se sa siromaštvom te je noćima prevodila tekstove kako bi preživjela, a posebno teško razdoblje proživljavala je između 1923. i 1939.

U tom je razdoblju postala i prva spikerica Radio Zagreba, izgovorivši u eter riječi koje su i 90 godina nakon, svima dobro poznate. “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb. Pozdravljamo svoje prve slušaoce i molimo da nam odmah telefonom javite kako nas čujete”, začulo se s Markova trga tog 15. svibnja 1926. Njezina životna partnerica bila je feministkinja i ljevičarka iz plemićke obitelji Joelle Vuković. Veliko prijateljstvo vezalo ju je i uz Miroslava Krležu, Augusta Cesarca i Ivana Gorana Kovačića, što je na nju utjecalo u političkom i književnom smislu. (Dina Ćevid)