A. G. Matoš

(13.VI.1873. - 17.III.1914.)

Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo će se ime mnogo spominjati, ali mnogo će i trpjeti! - riječi su babice upućene majci Mariji nakon Matoševa rođenja. Antun Gustav Matoš, vječni boem, skitnica i zaljubljenik u Hrvatsku i Zagreb, rodio se u Tovarniku, ali zbog očeva premještaja već s dvije godine dolazi u naš glavni grad. Zbog buntovničke naravi, nije završio Gornjogradsku gimnaziju, ali to ga nije spriječilo da upiše Vojni veterinarski institut u Beču. Brzo je izgubio stipendiju, ali ne i želju za ostvarivanje svojih snova. Vratio se u Zagreb i s devetnaest godina objavio prvu novelu “Moć savjesti” u časopisu “Vijenac”, koja se smatra početkom razdoblja hrvatske moderne. Sljedeće godine bio je unovačen, ali i u vojsci je izdržao samo nekoliko mjeseci. Dezertirao je u ljeto 1894., i skitao se po rodnoj Slavoniji. Uhićen je kao vojni bjegunac u Mitrovici i zatočen u Petrovaradinskoj tvrđavi, odakle je pobjegao u Beograd. Tako je započelo trinaest godina Matoševa lutanja po Europi. Za izbivanja iz domovine zarađivao je pišući kritike, eseje, feljtone i putopise. Volio je to nazivati “novinarčenjem da bi preživio” jer sve je ulagao u svoja prozna i pjesnička ostvarenja. Pjesme je počeo pisati dosta kasno, oko 1906. godine. Napisao ih je osamdesetak, a skupljene su i tiskane u zbirci “Pjesme” tek nakon njegove smrti. Naš prvi profesionalni književnik znao je kazati da je od svog života napravio “roman, umjetničko djelo”. Živio je nekonvencionalno i vrijeme provodio u zagrebačkim kavanama. Pisao je i objavljivao i iz bolničke postelje dok ga opaka bolest nije nadjačala. (Dina Ćevid)